U Galeriji Cekao, danas, 24. ožujka, s početkom u 19 sati, otvara se izložba Dejana Kljuna. Radovi se mogu razgledati do 11. travnja.
vrijeme: 24.03.2014.
mjesto: Zagreb; Galerija Cekao, Pučko otvoreno učilište Zagreb, Ulica grada Vukovara 68
Svođenje stvari pod zajednički nazivnik naučena je ljudska navika i okamenjeni sadržaj koji gostuje u svakom uvodu svake izložbe. Nekako nam se čini da je ona tu od pamtivijeka. Sigurna praksa, radi koje smo kao bića evoluirali na štetu ostatka zemaljske kugle. Ona koja nam svakodnevno pomaže u održavanju koju isto tako emitiramo ili želimo emitirati o sebi, ma kako ona lažna bila. Ona je sigurno utočište u kategorizaciji, dakle neprimjenjiva na ovdje prikazane radove Dejana Kljuna. Umjetnik, duboko svijestan svih njezinih prednosti, ipak se odlučio na nešto riskantniji put I proglasio ju je nepoželjnim elementom u svojem misaonom procesu, sa ciljem da je u potpunosti izbaci I iz svojeg instiktivnog habitusa.
Posljednje znam iz jednostavnog razloga što već neko vrijeme posjećujem Kljunov atelje. Nešto što savjetujem svakome tko će čitati ovaj uvodnik I posjetiti ovu izložbu. Pronađite umjetnika I uvedite ga u svoj život, posebno ako je isti bez kompromisa, izvan društvenih struja i daleko od ustaljenih kružoka. Sam Kljun je otišao korak dalje da je svojevoljno iznevjerio i svoj domicilni kiparski teren, čime je još više sigurnost podredio riziku koji se pred vama odvija u formi izložbe.
Da bi zadovoljili formu I tako pronašli više slobode u sadržaju, pokušajmo naći neki približni nazivnik, svojevrsni lajtmotiv u pojmu lirski ekspresionizam Dejana Kljuna. Ali I on je tu tek kao sretna okolnost radi koje nemamo obvezu minuciozno dekonstruirati upotrebu boje, tražiti simbole na mjestu gdje nam Kljun otvara vrata paralelnih, ali opet prisutnih svemira. Kao i zakučaste analize tko je originalni izvor dripping tehnike sa kojom barata autor.
Sve je to mentalna vratolomija koja bi vas udaljila od autora i umjetnosti i vratila posjela pred kauč sa daljinskim u ruci. Valjda posljednja stvar koju autor u potrazi za istinama želi. Ipak, za razliku od galopirajućih trendova i značajnog broja njegovih kolega, Kljunovo distanciranje od forme je poziv gledatelju da se vrati svijetu umjetnosti. Isti onaj poziv koji autor opetovano i beskompromisno upućuje sebi iznova. U tome ste zajedno, što je rijetkost koju treba njegovati I znati cijeniti. Zato ćete ga neko vrijeme manje viđati na izložbama I društvenim događanjima, a više na mjestu gdje se vlastite skrivene istine otkrivaju, a područje borbe širi. U njegovom ateljeu, zato navratite. Naputak redovnog gosta budućem gostu. Barbara Radelja
