Preskočite na glavni sadržaj

Josip Prudeus: 'Nezanatlija srcoslikar'

Brodski kulturni krug/Đakovački kulturni krug, Slavonski Brod/Đakovo predstavlja knjigu pjesama 'Nezanatlija srcoslikar' objavljenu na prvu obljetnicu smrti pjesnika Josipa Jože Prudeusa.
vrijeme: 02.02.2021.

Iz pogovora:
 
"Prudeusovo lirsko kazivanje na putu od obilja do minimalizma i obrnuto, rezultira, u konačnici, uvijek obiljem. Ovi stihovi nose obilje i pečat jednog bogatog unutarnjeg svijeta, kojega je autor podijelio sa svima koji ga žele doživjeti."
 
Josip Joža Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944. - 25. siječnja 2020.), hrvatski književnik, dječji pisac, pjesnik, po struci učitelj hrvatskog jezika i povijesti, tiskovni i radijski novinar, promidžbeni djelatnik (televizijski spotovi), filmski scenarist. Autor je imena “Vatreni” za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i cijelog niza naziva proizvoda, reklama sa sloganima i stihovima koji su postali dio naše opće kulture. Rodio se u Samoboru 21. ožujka 1944. a umro u Samoboru, 25. siječnja 2020.
 
Osnovnu školu, gimnaziju i Pedagošku akademiju pohađa u Slavonskom Brodu, u kojem živi do 1972. Po završetku školovanja radi u školi na Budainci i Sibinju. Slomom Hrvatskog proljeća mora napustiti Slavoniju. Objavio je 25 samostalnih knjiga,  a gotovo da nema dječjeg časopisa u kojem nije bio suradnik. Uvršten je u pet antologija hrvatskoga pjesništva; bio je urednik mnogobrojnih zbornika, pisac predgovora za mnoge knjige, scenarist dokumentarnih filmova od koji su neki nagrađeni međunarodnim priznanjima; scenarist božićnih koncerata u Ciboni, kao i nekoliko emisija Lijepom našom. Jedan je od utemeljitelja Škole stvaralaštva darovitih učenika RH (Novigradsko proljeće); Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinu grobu (1989.); oko 200 pjesama uglazbili su mu, između ostalih Arsen Dedić, Pero Gotovac, Siniša Leopold, Tomislav Jozić, Željko Bradić. Kao učitelj radio je u mnogim osnovnim školama:  Slavonski Brod, Sibinj, Rab, Bregana, Noršić Selo, Grdanjci, Mrkopalj, Novalja, Novigrad. Utemeljitelj je i prvi urednik programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija. Dugogodišnji promidžbeni djelatnik,  autor stotinjak imena proizvoda, tvrtki (Vatreni! Dona, Mleko z bregov, Dorina, Voćko, Cornaco, Vupik, Startas, Trinam, Boroleta, Borosana....)
 
Prigodom prve obljetnice njegove smrti objavljena je knjiga pjesama Josipa Prudeusa pod nazivom Nezanatlija srcoslikar, pjesme, nakladnika Brodskog kulturnog kruga i sunakladnika Đakovačkog kulturnog kruga. Naime, iako je Prudeus Samoborac, on je i „pričuvni Brođanin“ kako se sam nazvao. Josip, Joža, po slavonski Joza, trajno je ostao povezan sa svojim drugim/prvim, slavonskobrodskim zavičajem. Nakon djetinjstva i školovanja provedenog u Brodu, od prvih dana osnovne škole pa do završetka Pedagoške akademije, u gradu na Savi, nakon učiteljevanja, ženidbe i dvoje u Brodu rođene djece, kasnije se ponovno vratio u Samobor, ali veze Slavonskim Brodom nisu nikada potpuno ugasnule. Potaknuo ih je na poseban način Ivan Stipić, koji je zajedno s Prudeusom radio na objavljivanju ove zbirke do same njegove smrti 25. siječnja 2020. Zajedno s autorom dogovorio je koncepciju i odabrao pjesme, ali je pjesnik nije doživio. Konačan oblik zbirka je dobila na prvu godišnjicu pjesnikove smrti. U zbirku su uvrštene nove pjesme, među ostalima i  one koje Prudeus objavljivao na svom facebook profilu.
 
Zbirka Nezanatlija srcoslikar na 212 stranica sadrži više od stotinu njegovih pjesma na standardnom jeziku i kajkavskom dijalektu. Iza naslovne sintagme, autoironičnog neologizma koji pokazuje glavno obilježje Prudeusova pjesničkog stila, krije se iznimno uspjela zbirka.  Osim pjesama Josipa Prudeusa, slikovnih priloga s predstavljanja ovog autora u Brodu 2016., knjiga sadrži  Proslov, koji je napisao urednik Ivan Stipić,te Pogovor dr. Vlaste Markasović koja zaključuje: “Prudeusovo lirsko kazivanje na putu od obilja do minimalizma i obrnuto, rezultira, u konačnici, uvijek obiljem. Ovi stihovi nose obilje i pečat jednog bogatog unutarnjeg svijeta, kojega je autor podijelio sa svima koji ga žele doživjeti.”
 
Na kraju je knjige i jedan pjesnički dodatak: posvetne pjesme anonimnog pjesnika Svena Adama Ewina svome učitelju Joži Prudeusu.