Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Sare Zidarić u Zaboku

Izložba Sare Zidarić pod nazivom 'Groteske' održava se u Gradskoj galeriji Zabok od 16. rujna do 10. listopada 2019.
vrijeme: 16.09.2019.
mjesto: Zabok, Gradska galerija Zabok, Zivtov trg 10
 
Groteske

Sara Zidarić rano se nametnula na našoj likovnoj sceni kao zrela slikarska osobnost koja malo mari za trendove i konvencije, tobože sigurne „postpseudohiperrealističke“ inačice kojima utabano ide većina njezine generacije s Akademije. Već je u svojem prvom ciklusu „Autoportreta“ pokazala kako sigurno barata morfologijom ranijih stilova slikarstva i značajnih slikarskih europskih majstora, duhovito inkorporirajući svoj lik u poznata djela.

Njezino je slikarstvo istovremeno iznimno misaono i kritično prema stvarnosti, ali i metijerski raskošno i razigrano, kao da promatramo neku ludu scenografiju nadrealističkog teatra kombiniranu sa slobodnom strujom svijesti. No, u slikama Sare Zidarić nema dosadne i pretenciozne narativnosti, a obilje slikanih prizora i planova uvlači nas magnetski i hipnotički u prizore na rubu slikarstva snova i podsvijesti. Ta na prvi pogled barokno-rokoko raskoš ima svoj viši red i smisao, i zapravo će pažljiva promatrača osim nadrealizma asocirati na umjetnost naive, ali i manirističke korijene europske umjetnosti. Uostalom, svi ovi stilsko-umjetnički fenomeni imaju svoju genezu u umjetnosti manirizma.

U novom ciklusu prema riječima autorice, „tema je vezana na razne priče iz mitologija, prezentirana kroz groteskni i fantastičan pristup slikanju i demonstriranju mitova, tema i ideja koje me se dotiču na osobnom nivou“. Kroz razne groteskne personifikacije prirode Sara Zidarić osmišljeno prikazuje krajolike temeljene na vlastitoj izobličenoj predodžbi stvarnosti. Ali… otkuda nam je to poznato? Upravo iz manirizma, ideje Prirode u kojoj se zrcali ljudsko nesavršenstvo i gdje je priroda kozmička pra-slika do savršenstva stvorene i dovedene božanske kreacije. Priroda u umjetnosti manirizma prema Heideggeru i Hockeu postaje „sredstvo za iznalaženje na čistinu bitka“, stoga se u umjetnosti manirizma priroda javlja kao lakmus ili korektiv ljudske izobličenosti i pervertiranosti, ili želje za stvaranjem artificijelnih para-svjetova. Tako dobivamo metaforičke pejzaže i parkove pune simbola i alegorija, a jednako kao što su se tom metodom usavršeno služili nadrealisti, možemo ju s punim pravom detektirati i u umjetnosti naive / Hlebinske škole, samo s drugačijim kontekstom: u prvom slučaju čovjek više ne živi s prirodom, a u drugom je neraskidivo povezan s njezinim ciklusima, mijenama i pulsiranjem.

Sve to možemo osjetiti i prepoznati u novim slikama Sare Zidarić, koje se ne bave samo nošenjem maski, lažnim ili podvojenim identitetima ljudi, otuđenošću od prirode koja nas globalno vodi u bržu smrt ili prečestim rascjepom ličnosti u današnjem svijetu. U Prirodi se jasnije vidi izokrenuti svijet suvremenog čovjeka, jednako kao što nas motiv divovskog lica koje izranja iz vegetacije i arhitekture podsjeća na manirističke slike koje zrcale pitagorejsku misao „Homo omnis creatura“. Čovjek i priroda bi trebali biti jedno, no propast humanističke Europe koja započinje nakon renesanse na žalost uspješno traje u kontinuitetu do danas. Umjetnici poput Sare Zidarić upozoravaju na tu deformaciju, makar istovremeno teže idiličnoj slici prirode, vjerujući kako Priroda može ipak popraviti čovjeka. Zato na pojedinim slikama iz novog ciklusa osjećamo energiju blisku svijetu magične prirode Franje Klopotana, Ivana Večenaja ili Josipa Generalića, kojima se slikarica približila potpuno nesvjesno, u namjeri da „popravi“ dvostruko lice čovjeka i njegovu otuđenost od samoga sebe. Uostalom, svjedoci smo kako se taj proces doslovce zrcali u prirodi, od Amazone, preko Sibira do Japana, ne samo u našoj psihi.

Radno vrijeme galerije:
pon/sri/čet - 12:00 - 18:00
uto/pet - 8:00 - 14:00