Preskočite na glavni sadržaj

Anto Kajinić: Putovanje kroz bjeline

Izložba slikara Ante Kajinića pod nazivom 'Putovanje kroz bjeline' otvara se u splitskoj galeriji Kula, u srijedu 14. ožujka 2018. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 27. travnja 2018.
vrijeme: 14.03.2018.
mjesto: Split, Galerija Kula

Putovanje kroz bjeline 
 
U sveprisutnoj kakofoniji života, prekomjernoj izloženosti informacijama, vijestima, ponekad nam nedostaje prostor tišine, u kojem smo bliži svemiru koji nas okružuje i samima sebi. Izgubljeni prostor tišine, koji nam dozvoljava da čujemo i osjetimo sebe, da sagledamo svijet koji nas okružuje, vraćamo snagom svjesnosti o potrebi za njim, kao utočištem mira i povratka u djetinjstvo obojenim bjelinom nevinosti misli i mašte. Upravo nas kroz takva putovanja svojim slikama vodi umjetnik Anto Kajinić, koji već četiri desetljeća zauzima posebno mjesto na suvremenoj likovnoj sceni suprotstavljajući se najpopularnijim načelima umjetnosti. Njegovo djelo lišeno je boje, prenaglašene geste, te dosljedno primjenjuje monokromiju i dječji crtež, naglašavajući prostor bjeline teksturom glatke površine svojih slika.

Kroz svoj rad, za koji poticaj nalazi u proživljenom iskustvu i osobnom unutarnjem putovanju, umjetnik prezentira slobodu vlastitog viđenja života, u svrhu traženja vlastite istine i svjesnosti o samome sebi, životu i smrti koje kao svoje najintimnije unutarnje zapise i opažaje povjerava publici.
Kajinićevo slikarstvo vraćanje je na jednostavne oblike izražavanja, ponajprije blisko dječjem rukopisu, lišeno pretjerane deskripcije, kojim ukazuje na nemoć umjetnika da promjeni i popravi svijet koji ga okružuje, onim što najbolje zna – umjetnošću. Svojim slikarstvom, samozatajno, bez želje za vlastitom afirmacijom, Kajinić želi dati impresiju vremena u kojem živi, duboko promišljajući svijet oko sebe i u sebi. U suodnosu sa slikom, kao svojim najintimnijim zapisom, umjetnik se u kontemplativnom okruženju vlastitoga radnog prostora kroz čin slikanja dovodi do odsutnosti želje, otvarajući prostor čistoj misli neopterećenoj zahtjevima i ograničenjima.

Motivi na slikama nisu brojni, reducirani su na nekoliko osnovnih prepoznatljivih elemenata, koji su povezani određenim rasporedom, reljefno naglašeni bez inkarnata, prikazani u uspostavljenim relacijama jednog lika na neki drugi. Redukcija likova na osnovne, prepoznatljive elemente ukazuje na jedan neposredan, svjesno odabran, pojednostavljen, dječji doživljaj svijeta i prirode, stvarajući protutežu osobnom unutarnjem vrlo jakom osjećaju i promišljanju o životu i smrti.
 
Organizaciju slike karakterizira kompozicija specifično raspoređenih malobrojnih likova; grupirani uz rub slike, ostavljaju dominirajući prostor bjeline, kao naglašeni prostor bivanja i kontemplativnosti. Povezanost teme i naglašena dramatika, prikazana kroz suodnos simbola i elemenata, umjetnik naglašava deskripcijom slike u kontekstu njezina naziva. Nespretnim, dječjim jezikom kao komunikacijskim elementom koristi se pri opisu umjetničkog djela te suprotstavlja s jedne strane sliku kao odraz duhovnosti, mudrosti i meditativnog odnosa slike i umjetnika, dok s druge strane upotrebom nespretnoga dječjeg vokabulara kao pripadajućeg opisa ukazuje na značaj intimnog sjećanja na djetinjstvo, kao prapočetka bivanja i pripadanja. Vraćanjem u djetinjstvo bjelinom umjetničkog izraza umjetnik obuhvaća ideju početka i kraja, svega vidljivoga i nevidljivoga, te nas svojim radom potiče na promišljanje i vraća nas u nevinost vlastitih čistih misli i sjećanja. Kontinuitet radova i umjetničkog izričaja Antu Kajinića svrstava u umjetničke individue koje su vrlo konzistentno slijedile svoj put, ne obazirući se na poželjnost, već temeljeći se na ideji da je potrebno ostati izvoran, ostati slobodan, lišen htijenja i želja.
 
 
Izložba Ante Kajinića Putovanje kroz bjeline organizirana je povodom umjetnikove donacije radova Muzeju suvremene umjetnosti Zagrebu posredstvom kolege Tihomira Milovca, muzejskog savjetnika, i predstavlja vrijednu akviziciju Zbirke slikarstva. Na izložbi je predstavljeno 37 radova iz novoga umjetnikova opusa. Cijela izložba, prema zamisli autora, postavljena je tako da prati ritam organizacije motiva na slici. Grupirajući slike uz rubove zida, naglašavajući središnji prostor odsutnošću sadržaja, izložbeni prostor MSU galerije postao je živa slika koja posjetitelje vodi na putovanje kroz bjeline. (Martina Munivrana)

www.galerija-kula.hr