Preskočite na glavni sadržaj

Dokumentarni filmovi kineske nezavisne scene na Eurijalu

U programu trodnevnog festivala Eurijala, koji od 27. do 29. rujna zajednički organiziraju Eurokaz i Zagrebačko kazalište mladih, a koji je posvećen kineskoj nezavisnoj sceni, publika može vidjeti fascinantne dokumentarne filmove koji se temelje na intervjuima s još živućim sudionicima traumatičnih događaja ne tako davne kineske prošlosti sredine 20. stoljeća, kao što su velika glad, kulturna revolucija i veliki skok naprijed.
vrijeme: 27.09.2016.
mjesto: Zagreb
url: http://www.eurokaz.hr/

Filmove u sklopu svog gostovanja u Zagrebu predstavljaju plesno-kazališne skupine Living Dance Studio i njena kasnija izvedenica Caochangdi Workstation, umjetničke organizacije koje su u Pekingu utemeljili koreografkinja Wen Hui i multimedijalni umjetnik Wu Wenguang. U svojim se radovima ove dvije skupine bave suvremenim životom Kine kroz povijest upisanu u sjećanja još živih ljudi. Dokumentirajući i od zaborava pokušavajući spasiti zbivanja tijekom trogodišnje gladi, velikog skoka naprijed, poljoprivredne reforme i kulturne revolucije – političkih i povijesnih događanja druge polovine 20. stoljeća s dalekosežnim posljedicama – nastaju provokativni dokumentarni filmovi te hrabra umjetnička spajanja snimljenog materijala s visoko stiliziranim izričajima plesa.
 
Na programu su filmovi:
 
Zbog gladi: Wuov dnevnik br. 1 (r. Wu Wenguang, 2013., 90 min)
Film prati prve dvije godine nastanka projekta Sjećanje. Posveta je to svim nedaćama početka, sumnjama i nerazumijevanju, društvenoj nelagodi i gestama unutarnje sigurnosti. Film je rađen iz naglašene subjektivne perspektive autora, skromnim tehničkim sredstvima, ali superiornog poteza.
 
Ničija zemlja (r. Zhang Ping, 2015., 40 min)
Zhang Chaoming, redateljičin otac, starac, u napuštenom selu traži mjesto za vlastiti grob. Radio je u tvornici i pristojno živio. Kao najuspješniji komunistički aktivist poslan je iz grada na selo da tamo osnaži ideju revolucije. Nakon 18 godina vraća se starom poslu. Kada je napunio 70 godina, tvornica je privatizirana, a on se morao vratiti natrag na selo, gdje sada s 80 godina planira vlastiti sprovod. Film je u formalnom smislu izuzetno zanimljiv i kombinira dokumentarni materijal s kolažima fotografija prošlih vremena.
 
Autoportret s tri žene (r. Zhang Mengqi, 2010., 70 min)
 Film o potrazi za sigurnošću i ispunjenjem, u kojem se zrcale različiti pristupi i odluke o tome što znači sretan i siguran život. Autorica pokušava razumjeti, time i prikupiti, razbacane krhotine svojih obiteljskih veza. Majka i baka, odrasle u različitim vremenima, za autoricu predstavljaju različite dijagnoze bračnih poraza. Ali nijedna se ne usuđuje spomenuti kakav drugi smjer; one su pripitomljene na nekom dalekom minimumu nade da jedna drugoj predaju odsutnost svojih nesreća.
 
Dječje selo (r. Zou Xueping, 2012., 85 min)
 Film je nastao u sklopu projekta Sjećanje i istraživanje je o smrtnim posljedicama trogodišnjeg razdoblja gladi u selu iz kojeg je redateljica potekla. Pomoć u stvaranju filma redateljici su pružila seoska djeca u dobi od 10 do 15 godina koja su dobrovoljno uzela kamere u ruke i intervjuirala starije suseljane, sakupljala statističke podatke i donacije za finalizaciju filma. Ovo je završni film trilogije Zouino selo.
 
Yun Zi (r. Jiang Jijie, 2014., 75 min)
Yun Zi je prvi redateljev film koji priča priču njegova susjedstva – govori o četrnaestogodišnjim blizankama Yun Zi. Ne idu u školu, već rade kod kuće gdje često trpe obiteljsko nasilje. Bolesni otac teškom mukom izrađuje opeku, pa blizanke moraju obavljati sve obiteljske poslove i brinuti se za mlađeg brata. Yun Zi je dirljiva priča o suvremenom kineskom selu, ispričana tiho, s preciznim osjećajem za detalj i pozadinu.
 
Djeca se ne boje smrti, boje se duhova (r. Rong Guangrong, 2016., 85 min)
 Dokumentarni film o masovnom ubojstvu koje se 2015. dogodilo u jednom kineskom selu. Redatelj istražuje pozadinu ovog tragičnog ubojstva te ga pratimo na putovanju od Pekinga do planina Guizhou gdje se nalazi kuća u kojoj su braća i sestre u dobi od 5 do 14 godina pronađeni mrtvi. Putovanje je to kroz redateljeva sjećanja i živote djece koja su preživjela, ali su zaboravljena. U pokušajima da uđe u selo redatelja je  spriječila lokalna mafija i vladini službenici te on uviđa: djeca se ne boje smrti, boje se duhova.
 
Raspored projekcija potražite na ovoj poveznici.
 
Izvor: HAVC