Danas, 17. travnja, u 19 sati, u zagrebačkoj galeriji Mazuth, otvara se izložba 'U prostoru' Marka Tadića. Izložbu ce otvoriti likovna kritičarka Iva Körbler, a radovi se mogu razgledati do 7. svibnja.
vrijeme: 17.04.2015. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Mazuth, Vladimira Varićaka 11
Crteži i kolaži Marka Tadića u malom forma-tu nastajali su u kontinuitetu tijekom 2013. i 2014. godine. Umjetnik ih je postavljao na zid svojeg atelijera, u spontanom rasporedu, stvarajući jednu veliku zidnu sliku. Bez sumnje ćemo odmah primijetiti ideju fragmen-tirane, kaleidoskopske stvarnosti, u kojoj vizualni isječci stoje umjesto totaliteta jedne - možda čak i velike, reprezentativne slike.
Marko Tadić paralelno se bavi animacijom i animiranim filmom, crta stripovske prizore, i njegova je percepcija svijeta djelomično određena postojanjem definiranog kadra, okvira, spajanjem mnogo malih pojedinačnih prizora u jedan niz. No, ova velika zidna kompozicija pokazuje i otkriva njegovu dubinsku umjetničku prirodu, ili ako želimo, umjetnički credo; kako pozicionira svoja djela i koje metafore njegovi radovi šalju pre-ma promatraču. Vrsna interpretatorica Tadićevog opusa, Branka Benčić, smatra kako u svojim 'razglednicama, imaginarnim zemljovidima, crtežima, kolažima Marko Tadić gradi priče u kojima je naracija tek naznačena, skicirajući moguće, zamišljene, fikcionalne svjetove'. To nisu samo obični predlošci ili crtačke studije za veće kompozicije, već pažljivo i sustavno osmišljen umjetnikov svijet utopije, u kojemu ne možemo precizno odrediti granice slika iz vlastitog, intimnog života ili viđene, i reinterpretirane tuđe dimenzije stvarnosti.
Nametnut će nam se postupak mapiranja sjećanja i stvaranja 'zidnih' mentalnih mapa, no umjetnikov identitet i mogućnost empatijskog zbližavanja s njegovim iskustvima i emocijama od strane promatrača ostaju pot-puno nedostupnima. Ne znamo niti u jednom trenutku čija je to obitelj, tko su ljudi na kolažima… je li to neki imaginarni pejzaž ili prizor iz snova, iz kojeg su vremena ti strojevi, letjelice… no, treba li uopće tragati za unutarnjom logikom prizora? Nisu li upravo takva vrlo često naša sjećanja i naši slojevi podsvjesnog? Ta kategorija atemporalnosti vrlo jasno postoji u umjetnikovim radovima, iako smo svjesni činjenice kad su formalno djela nastala. iz teksta kistosice Ive Körbler
