BADco. najavljuje prvu premijeru u ovoj kazališnoj sezoni

Predstava je inspirirana filmom „Idi i gledaj“ Elema Klimova i poemom „Četiri kvarteta“ T.S.Eliota. Predstavu izvodi Zrinka Užbinec, dramaturg je Goran Sergej Pristaš, autori glazbe su Alen i Nenad Sinkauz, a kostime je dizajnirao i izradio Silvio Vujčić.

Krenete i nekamo stignete. Ili ne. Gledate i nešto vidite. Ili ne. Mjesto na koje dođete neće još dugo postojati, stvari koje vidite čine se kao prijetnja. Ono što veže konkretno mjesto, njegovo vrijeme i trajanje možda je ritam, ritam koji tvori ples, ritam koji tvori strah, ritam koji tvori užitak. U novoj predstavi BADco. ritam tvori vrijeme koje nosi prijetnju, vrijeme koje otkucava, vrijeme koje zakucava. Ukoliko više nije povorka mrtvaca, povorka staleža nego lanac vibracija, elektromagnetskih valova i afekata, kako se pleše suvremeni danse macabre ako ne kao solo izvedba?

Naša svakodnevica razmata se kroz različite vremenske cikluse poput kalendarskih, dnevnih i lunarnih, životnih, somatskih i mehaničkih. Ritam je fenomen koji povezuje mjesto i vrijeme te vremenu daje svojevrsnu infrastrukturu. Tempo, izbor trenutka, trajanje, frekvencija, slijed i ritam međusobno su uvjetujuće strukture vremena, a plesna izvedba kao ograničena vremenska slika prostornih promjena uživa angažman upravo tih struktura. Rad na ovoj predstavi temeljio se na istraživanju tzv. ritmoanaliza, odnosno uvida u ritmičke strukture svakodnevice te istraživanju raspona različitih relacija ritmova, frekvencija i modusa mjerenja vremena. No plesna izvedba, bilo da je umjetnička, rekreativna, religiozna ili društvena samo je jedna od frekvencijskih taktika utapanja u zvučne prostore koji stvaraju odgovarajuća afektivna stanja - užitak, iritaciju ili strah.

Pokušaj tijela da dosegne razinu uronjenosti u ples jedno je do mitoloških mjesta diskursa o plesu. Ne više tijelo koje pleše, nego tijelo koje je plesano, pretpostavlja da je tijelo u plesu specifična vrsta objekta u kontinuitetu s drugim materijalnim objektima, svojevrsno zgušnjavanje materije u općem kontinuitetu kretanja.

Radeći na koreografiji predstave, autori pokušavaju odbaciti romantičarsku ideju da je tijelo generator kretanja zanimajući se za njegovu posredničku, ali i otporničku ulogu u različitim serijama kretanja, gledanja i vibracija koje ulančavaju žive i nežive posrednike kroz postupke prevođenja, konformacije, kompozicije itd. S tom idejom autori istražuju razinu "podzemnih tijekova" plesne izvedbe; infrastrukture plesa na razini organizacije tijekova, pozadinskih ritmova, elementarnih tjelesnih funkcija i njihovog visceralnog učinka.

BADco. je skupina prepoznatljive kazališne estetike koja na domaćim i međunarodnim pozornicama djeluje već trinaest godina.  Rad BADco. ne da se svrstati u klasične ladice. Njihove predstave sazdana su od plesnog kazališta, teorijske rasprave, filmske dokumentacije i umjetničkog filma. Iz bogatog  portfelja ovog originalnog plesnog kolektiva izdvajamo rad „Odgovornost za viđeno“ kojim se Hrvatska predstavljala 2011. godine na 54. venecijanskom bijenalu. Predstave „Liga vremena“ i „1 siromašan i jedna 0“ gostovale su na programu kultnog berlinskog kazališta Volksbuehne am Leniner Platz te na festivalu Štajerska jesen u Beču, a u svibnju 2014. Goran Sergej Pristaši i Nikolina pristaš predstavili su svoj rad u galeriji TATE Modern u Londonu. BADco.  sudjeluje u razvoju softverskih alata za prijenos znanja i metodologije plesa  velike plesne institucije kao što je kazalište TROUBLEYN Jana Fabrea, Motion Bank Williama Forsythea te koreoografe Waynea McGregora i Emia Greca.

"Whether they're real or imaginary, animate or inanimate, one must form one's mediators. It's a series: If you don't belong to a series, even a completely imaginary one, you're lost. I need my mediators to express myself, and they'd never express themselves without me: one is always working in a group, even when it doesn't appear to be the case."
Gilles Deleuze