Grožnjan - Vlasništvo sudbine

Autori čiji su radovi uključeni u projekt: Hassan Abdelghani, Vlada Alander, Nataša Bezić, Marjan Blažina, Vesna Bogunović, Darko Brajković Njapo, Slađan Dragojević, Bogomir Duzbaba, Ana Glažar, Krešimira Gojanović, Burhan Hadžialjević, Slavica Isovska, Pamela Ivanković, Sanja Janković, Marino Jugovac, Jelena Kovačić, Ivan Kuharić, Jana Kunovska, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Slavica Marin, Ksenija Marinković, Angela Masevska, Mirjana Matić, Mladen Milotić, MP_art (Maja Budžarov i Predrag Šiđanin), Peter Mrhar, Goran Nemarnik, Vedran Perkov, Iva Pevalek, Sonja Radaković, Mirjana Ranković, Luisa Ritoša, Nika Rukavina, Andrea Ružić, Lenka Šajina, Vladislav Šćepanović, Miljenka Šepić, Iztok Šostarec, Krunislav Stojanovski, Marko Tirnanić, Petar Tuškan, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik.

Autor projekta: Eugen Borkovsky

Iva Pevalek

'Vrijeme koje živimo
-Zapadna civilizacija je u krizi ovisnosti:
-a: Kapital kroz bankarske sustave i političke elite pokušava i dalje širiti zavisnost. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika zapadnih demokracija. Od pohlepe previđa da time uništava vlastito postojanje.
-b: U ovisnost nas stavlja i tehnologija koja virtualno nudi kao realno. Ekran ili fotografija, plošna slika, sredstvo je komunikacije. Očitost i sugestivnost ovom mediju daje moć, utjecaj i mogućnost manipulacije.

-Postajemo svjesni ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti što sve zajedno rezultira anuliranjem inicijativa. Baudrillard piše na temu simulakruma dokumentirajući tendencije zamjena vrijednosti.
-Više ne razlikujemo da li smo negdje bili ili smo samo vidjeli sliku.

-Pojam: mentalna slika. Mentalne slike su one slike koje ne možemo vidjeti, koje ne postoje u realnosti ali se nalaze u našim mislima. Paul Virilio raspravlja o tome i obrazlaže da virtualne, informatičke ali i televizijske slike kao „mentalni predmeti“ postoje i kao takve imaju utjecaj na našu svijest. Postavlja se pitanje materijalnosti viđenog i zamišljenog, objekta i slike.

-Direktna komunikacija zamjenjuje se efemernošću ekrana. Naš glas se čuje ili vidi na ekranu društvene mreže. Ova akcidentalna java iskrivljuje realitet.

-Srednjevjekovna je freska nudila na vjerovanje sliku sveca sa pripadajućim atribucijama. Novovjeki mega plakati ili spotovi na TV ekranu također nameću vjerovanje. Agresivno ponavljana ponuda zadržava se u memoriji. Promatrač od količine informacija ima osjećaj da učestvuje u svemu ali gubi kontakt sa uobičajenom realnošću.

Ana Glažar

-Estetika divljeg kapitalizma nije u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Reklamne kampanje: Kao što Coca Cola ističe svoj logotip tako i religije u javni prostor nameću znakovlje. I jedno i drugo je reklama. Razlika je što proizvođači moraju plaćati takse za isticanje reklama a religijske organizacije ne moraju bez obzira na nametljivost i ekološko vizualno zagađivanje koje po pitanju predimenzioniranih, nametljivih hramova traje stoljećima.

-Nameće nam se sve više informacija a sve manje značenja. -Forsira se potrošnja kako bi se moglo proizvoditi, prodavati, pa opet tako u krug. Svjesno se smanjuje kvaliteta kako bi se proizvod potrošio da bi se kupovao novi. Izmišljaju se dizajni, oblici i na kapaljku, kontrolirano dodaju kvalitete tek toliko da se može poskupjeti proizvod. Ratuju proizvođači računalne i komunikacijske tehnologije. Posebna su priča teleoperateri sa idejom da impuls prepoznaje granice i da je kilometar dalje znatno skuplji.
-Svjedoci smo perfidnih kampanji skretanja smisla ka želji za estradnom dominacijom. Ta dominacija nije ratna pobjeda, osvajanje ili pravilo jačeg već se oblikuje kao poznatost, uspješnost u medijima sintagmom 'biti zvijezda'. Poistovjećivanje puka, želja za crvenim tepihom, milijune ljudi odvlači u trgovine odjeće, fitness klubove, estetske operacije, silikone... Osim što je to poslušna vojska potrošača pomodnih proizvoda, njima se otupljuju čula i gomila postaje manipulirana.

-Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Globalizacija se ogleda kroz interes i političke proklamacije. -Širenje prikrivenih interesnih i vjersko etničkih sukoba, izaziva reakciju: neposluh vladajućoj / financijskoj eliti na ulicama New Yorka, Atene, Madrida, Londona, Brisela ili Berlina. Podivljali kapital, državnici u funkciji menađera i isključive vjerske institucije, doprinose urušavanju sistema.

-Prezreli kapitalizam više ne zarađuje nego se sveo na lešinarenje. Mnoštvo ljudi je na rubu egzistencije a upornim profiterstvom bit će ih sve više. Kapital se još nije osvijestio. Ne slušaju se apeli o tome da nije rješenje u štednji prosječnog čovjeka već u preraspodijeli profita. -Beskrupuloznost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinaca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva pod skute demokracije, mora rezultirati nezadovoljstvom većine. -Socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija.' Eugen Borkovsky, kustos projekta, inicijalni tekst, umjetnicima odaslan u V. mjesecu 2012. godine