Dean Jokanović Toumin / Goran Petercol

Dean Jokanović Toumin (1946. Sarajevu) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. u klasi prof. Raula Goldonija. Od 2008. radi kao profesor na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Dobitnik je nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2006. Goran Petercol (1949. Pula) diplomirao je slikarstvo 1975. u klasi prof. Raula Goldonija  na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završio je dvogodišnje usavršavanje 1978. na Majstorskoj radionici HAZU prof. Ljube Ivančića u Zagrebu. Od 2007. predaje na Akademiji primijenjene umjetnost u Rijeci.

Iako su profesionalno i životno ponajviše vezani za Zagreb, te izlagali u prestižnim prostorima u zemlji i inozemstvu, na ovoj izložbi, s obzirom na aktualni profesorski angažman na splitskoj i riječkoj akademiji, uspostavljaju svojevrsni most između Splita i Rijeke. Identična situacija zrcali se i na kustoskom planu. Sabina Salamon iz riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti kustosica je Petercolovog, dok je Božo Majstrović iz Galerije umjetnina kustos Jokanovićevog segmenta izložbe.    

    
Imajući u vidu generacijsku bliskost i formativni umjetnički ambijent s dominantnim analitičkim i autorefleksivnim pristupom u promišljanju umjetničkog djela i čina, razumljive su mnoge poveznice između Jokanovićeve i Petercolove umjetnosti. Međutim, umjesto da tražimo zajedničke nazivnike, prepoznajemo slične impulse i moguće dijaloge, puno je važnije upozoriti na jednu drugu činjenicu. Naime, i jedan i drugi umjetnik prije svega uspostavljaju dijalog s vlastitim radom. Stalno kopaju po osobnom umjetničkom arhivu, aktualiziraju ili rekontekstualiziraju neke ranije, naizgled apsolvirane teme. Deanovo načelno izbjegavanje definitivnog stava, otjelovljenog u dovršenom i zaokruženom djelu naslanja se na Goranov pristup koji nastavlja umnožavati neotpuštene teme (Sabina Salamon).

Crna i crvena zvijer u latentnom odnošaju, kako glasi naziv Jokanovićeve splitske izložbe nastavak je projekta Linija kao dimenzija prostora, koji je započeo u 2006. u Muzeju moderne umjetnosti u Saint-Etienneu i Dom HDLU u Zagrebu, a nastavljen 2007. u sarajevskom Collegium Artisticumu u organizaciji Muzeja savremene umjetnosti - ARS AEVI. I dok poigravanje perspektivnom konvencijom u prostornoj intervenciju realiziranoj u Sarajevu, možemo uzeti kao metaforu Deanovog načina promišljanja, recentna se izložba više referira na prva dva čina projekta, ali s oprečnim pristupom. Pojedinačne slike i dalje su elementi podređeni prostoru, osujećene autonomije. Međutim, sada kao da je inicijativa na njihovoj strani, budući da oblici sa slika prelaze na galerijske zidove ili čak dobivaju trodimenzionalne ekstenzije. Takav pristup izložbu pretvara u jednokratni i neponovljivi prostorno-vremenski događaj. Iste slike u dugom prostoru inicirati će i drugačije konfiguracije.

Petercolov postav sadrži radove iz nekoliko ciklusa od kojih novinu predstavljaju Paralele i Nakon pravokutnika. Kako sam kaže u Fleševima je rad započinjao s prenesenim oblikom iz nekog od radova unutar istoimene serije iz 2002. Kroz radove iz ciklusa Stop postupcima poput rezanja papira ili punjenja čaše betonom, potvrđuje da je neki proces ili da su neke funkcije predmeta završene. U Simetrijama postavlja u simetričan odnos samo neki dio cjeline, a u Polovicama cjelinu smanjuje za polovicu i s njom dalje gradi rad. U ciklusu Nakon pravokutnika ponavljanje započinje od pravokutnog oblika kao što se u pravilu započinje od pravokutnosti papira koje prethodi crtanju.

Nepovjerenje prema gesti, u novoj seriji crteža pod nazivom Paralele (2013.-2014.), pokazuje otprilike ovako: ako je ponovim, zašto bih onu prvu (liniju, potez) smatrao gestom, a drugu ne? S podozrivošću i humorom osujetio je ugled izvornog autorskog čina, geste, kraljice nadahnuća, dokazujući da je svaka linija svoja i različita, a time jedinstvenost prvonastale neodrživa, ističe Sabina Salomon.