Davor Vuković izlaže u Danskoj

 
Vukovićev prvi nastup u Danskoj nastavak je intenzivnog izlagačkog programa umjetnika u zadnjih nekoliko godina.

Naime, nakon predstavljanja svoje prve monografije pod naslovom Darko Glavan / Davor Vuković u muzeju Mimara u travnju 2010. godine, koju su hrvatskoj javnosti predstavili urednik monografije, akademik Tonko Maroević i dr. Mirjana Repanić-Braun, Vuković je skupno u tri navrata  izlagao u New Yorku i to u lipnju 2010. na Inter Imago New York, izložbi hrvatskih slikara u MC Gallery u organizaciji agencije Peti element iz Splita, i drugi put u Ico gallery, Chelsea, New York, u srpnju na izložbi pod nazivom Heat.
 
Nakon toga,u 2010. samostalno izlaže u zadarskom Arsenalu i Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu.
 
U siječnju 2011. godine, akademska slikarica Elisabeth Ochsenfield iz Heidelberger Akademie izložila je radove 66 svjetski renomiranih slikara na izložbu pod nazivom Breze u Art Museum u Temišvaru, među kojima je i Vukovićev rad, u travnju 2011., u Izložbenom prostoru porezne uprave u Zagrebu  slikar izlaže šezdesetak novih slika u tehnici akrila na platnu, pod nazivom Arhipelag, s kojima se po prvi put predstavlja hrvatskoj javnosti, a u svibnju izlaže slike iz istog ciklusa na međunarodnoj skupnoj izložbi Artists At Home And Abroad u njujorškoj Broadway Gallery,kojom prilikom mu je ponuđena i samostalna izložba krajem 2012. godine u toj renomiranoj njujorškoj galeriji.


„…Razvoj stila Davora Vukovića imao je svoju specifičnu logiku, evoluirajući od opisnoga i narativnoga (ali uvijek ekspresivnoga) prema apstraktnome i strukturalnome, a onda unutar te apstrakcije pokazujući zanimljiv put od konstrukcije stvarnosti, preko njezine oblikovne dekonstrukcije, do rekonstrukcije novog realiteta. U potonjem slučaju, do svojevrsnog simulakruma viđenoga, s percepcijom prilagođenom novoj razini spoznaje. Čvrste forme iz početne faze u idućoj - dekonstrukcijskoj fazi (ciklus Preobražaj) su se, pod utjecajem svjetla i energije geste razgradile i eksplozivno raširile platnom, a onda su se u najnovijem ciklusu Arhipelag raspršene čestice osmozom spojile, transgresijom na novi način kreirajući oblike i stvarajući u konačnici sažete i sintetizirane kolorističke mase imaginarnog krajolika. Stvarajući arhipelage u opipljivo-konstruiranom, ali realno nepostojećem svijetu. Arhipelage koji naizgled mirno stoje, ali ustvari plove i gibaju se, titraju i pulsiraju u žitkoj, gustoj magmi ljubičaste, tirkizne, plave i zelene boje osobnoga „mora“. Prostori i vremena tu se preklapaju, a očišta stalno prilagođavaju, pa se čine nekad udaljena, a nekad vrlo bliska, dajući jednom dojam svevremenskoga i vječnoga, a drugi put protežnoga, osobnoga i emotivnoga. U Vukovića ipak ponajviše dojam intimnoga, jer se na slikama iščitava njegova nutrina - misli, osjećanja i sjećanja, te autorova filozofija odnosa prema prirodi i životu uopće. Iznad svega, međutim, njegov hedonistički zanos, proizašao iz slikanja čistom, pastoznom, raskošnom bojom.“ (Višnja Slavica Gabout)