Bruno Mascarelli / Rovinjski opus

Mascarellijev izloženi opus je dijelom od ranije poznat ljubiteljima umjetnosti, ilustrira proteklo razdoblje, budi sjećanje i nostalgiju, ali i dočarava nam kako je umjetnik to proteklo razdoblje doživljavao u stvarnom vremenu, sve do danas. Izložene slike pokazuju kako je njegovo slikarstvo raslo na tradiciji, nadograđivalo se elementima nove ilustrativnosti, dekorativizma i stanovite postkubističke stilizacije. Talijanska metafizika i futurizam su njegova konstanta ali i ekspresionizam, i nadrealizam. Složena i slojevita poetika modernoga eklekticizma izvire iz svih njegovih slika. Svojim duhom osvaja promatrače izloženih slika koje su mozaik izričaja i stilova. Kozmopolitizam, promišljanja, doživljaje, putovanja i snove prenosi u slike, pritom nâs promatrače opčinjava i očarava svojim potezima kista, koloritom, naslikanim motivima i temama.Postoji jedna vrst dvojnosti u Mascarellijevim radovima. Simultani procesi napuštanja i neprestanog ponovnog vraćanja. Poput odlazaka zauvijek od kuće, prijatelja, grada. Povratak je isto takav. Poetika koja je uspjela spojiti različite dijelove u jedinstveni osobni stvaralački opus.

U Mascarellijevim se slikama zorno zrcali dvojnost figuracije i apstrakcije. Bez obzira na vremenski protok, razlika je samo u zrelosti umjetnikova rukopisa. U njegovom se rovinjskom atelieru nalaze i figurativne i apstraktne slike iz bliskog vremena nastanka. Slično našim promjenama raspoloženja u jednom te istom danu, vrlo vjerojatno on istovremeno slika više različitih slika, svaku na drugačiji način. Iznova odlazi od slike kako bi se neprestano vraćao, odlazak i putovanje kroz maštu, neki zamišljeni svijet ali i stvarni, figurativni svijet.Mascarellijev način slikanja možemo opisati francuskom riječju Action D’Éclat, u slobodnom prijevodu bljesak iznenađenja ili iznenadni čin poput groma iz vedra neba. Jer tako se kaže uvijek kad se slika brzo, veliki broj slika, blještavilo, to znači da su sve slike upaljene. Nisu zgusnute u nekoj tami, u nekoj mistici, imaju naboj svjetla po želji umjetnika. Takvim slikanjem autor nema vremena za polemike, slika nastaje u mahu, iz srca, figuracija izvire iz apstraktnog ekspresionizma i obrnuto. Romantično u svom značenju djelo Bruna Mascarellija si je prisvojilo značenje moći preuzimanja metafizičkog sjećanja čovjeka. Sjećanje čovjeka koji ima dugotrajno, veliko i bogato iskustvo opsesivnog slikarstva, promišljanja umjetnosti.

Bruno Mascarelli rođen je 1926. u Sarajevu. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Beogradu studij kiparstva (klasa Tome Rosandića, Lojze Dolinara i Srete Stojanovića) a potom u Zagrebu. Zagrebačku likovnu Akademiju, klasu Ernesta Tomaševića, upisuje školske godine 1948/49. U Zagrebu radi za Oglasni zavod Hrvatske a prvi put izlaže 1947. na zagrebačkom Majskom salonu.Nakon zagrebačke ALU, 1949. godine dolazi u Rovinj, gdje se nastanjuje i počinje živu izlagačku djelatnost. Prvu samostalnu izložbu otvara u svibnju 1951. godine u Domu kulture. Iste godine sudjeluje s dvadeset drvoreza na izložbi grafike u Soesman kabinetu u Rotterdamu i na izložbi ULUH-a u Rijeci.Nastupa na izložbi «Mlada hrvatska grafika» u Zagrebu 1952. u jesen iste godine održao je izložbu u Grafičkom kolektivu u Beogradu i s 30 izloženih radova, od kritike je nazvan «istinskim i pravim slikarom s talentom» koji unosi novi model u naše slikarstvo - «suvremenu talijansku umjetnost». Spominju se uzori u talijanskom novecentizmu. Pozvan je u Richmond (SAD) na izložbu slikara «Magičnog realizma» te na izložbu crteža u Katowicama.Oko sebe okuplja široki krug kolega slikara iz Istre, Rijeke kao i kolega iz Beograda i Zagreba s kojima se je družio za vrijeme studija. Studira tehnologiju freske kod Pina Casarinija u Veroni (Italija) 1953. a sljedeće godine sa Zorom Matić i Slobodanom Vuličevićem osniva Zavičajni muzej Grada Rovinja. Utemeljitelj je "Rovinjske škole", grupe umjetnika iz koje je niknula i "Umjetnička (Likovna) kolonija Rovinj". Krajem 1955. prvi put izlaže u Italiji i od tada će prevagnuti inozemna izložbena djelatnost. Početkom šezdesetih seli najprije u Milano a potom u Pariz. Izlagao je u brojnim galerijama i muzejima u zemlji i svijetu. Ostaje trajno vezan i vjeran svojoj rovinjskoj adresi kao i aktivnostima vezanih uz Zavičajni muzej Grada Rovinja i uz Likovnu koloniju Rovinja. Za svoj rad višestruko je nagrađivan i pohvaljivan. 2006. godine tiskana mu je monografija i dodijeljena rovinjska Nagrada za životno djelo. Živi i radi u Parizu i Rovinju.