Branko Polić: 1000 glazbenih anegdota

'… Anegdote osim što kao kamenčići mozaika dograđuju sliku o pojedinom glazbeniku ali i o razdoblju i kontekstu, gotovo pravocrtno dopiru do nas i svoje mjesto pronalaze unutar segmenata današnje, dakle, moderne i suvremene stvarnosti i prakse klasične glazbe.
 
To je možda i jedan od najvažnijih razloga zašto knjigu 1000 glazbenih anegdota treba preporučiti, jer poput mosta spaja i gradi cjelinu izrazito bogata i raznorodna područja kao što je klasična glazba, koje svakome, pa bio on i sasvim skromna obrazovanja, može pružiti neizmjerno zadovoljstvo. Knjiga Branka Polića u tom smislu može biti i neka vrsta uvodne literature, a prateće neizostavno. Jer, tko zna, možda će baš anegdote o Beethovenovom čestom mijenjanju stanova i svađama s gazdaricama nekoga potaknuti da posluša i njegove simfonije, netko drugi pouku će izvući iz brojnih brakova Eugenea d'Alberta, poneki će čitatelj odlučiti da svoje dijete upiše u muzičku školu a neki će svoju djecu možda i ispisati!, pojedini će čitatelj zavoljeti Mozarta ili možda kupiti pretplatu za operu, pa i razmisliti o vlastitoj taštini ponukan anegdotama o međusobnoj kako među kompozitorima tako i među izvođačima. Ali, smijeha neće nedostajati.

U knjizi su anegdotama zastupljena 53 skladatelja, petnaest dirigenata, šest pijanista, dva violinista i tri violončelista uz kratko poglavlje Završne glazbene svaštice o krivim prosudbama i glazbenicima žderonjama, ispičuturama... uz izvrsno odabrane portretne fotografije. Redom je riječ o najuglednijim imenima svjetskog stvaralaštva i izvodilaštva a domaće snage brane Josip Magdić, Rudolf Matz, Boris Papandopulo i Ivan pl. Zajc te dirigenti Nikola pl. Faller i Milan Sachs. Pjevači se spominju samo kao protagonisti pojedinih anegdota a njima će Branko Polić posvetiti sljedeću, zasebnu knjigu', piše Dodi Komanov u svom osvrtu koji u cijelosti možete pročitati na portalu Klasika.hr.