Bálint Szombathy, istaknuti predstavnik konceptualističke nove umjetničke prakse, izlaže slike iz ciklusa 'Tele-foto', u Galeriji Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Radovi se mogu razgledati do 14. kolovoza.
mjesto: Rovinj; Crkva sv. Tome
Izložba se sastoji od fotografija iz ciklusa tele-foto s početka osamdesetih, u kojem umjetnik iznalazi i prezentira sasvim neočekivane slike preoblikovane stvarnosti. U tim ostvarenjima kao da se uspostavio nekakav univerzalni ekspresivitet, kao da su te slike putujući kroz prostor i vrijeme 'zaražene' brojnim ljudskim stanjima i senzibilitetima formiranim tadašnjim političkim i svim drugim 'napetostima' svijeta; kao da je nekakva univerzalna ljudska energija sudjelovala u prekvalifikaciji ovih slika od dokumentarističke informacije do iznenadno formirane i izražene univerzalne osjećajnosti.
Početkom osamdesetih godina proteklog stoljeća, u vremenu kada je poslije desetljeća vladavine nematerijalne umjetnosti na centralnu umjetničku scenu ponovno vraćena slika – Balint Szombathy iznalazi nove i drugačije mogućnosti u svojoj umjetnosti. Naime, ovaj istaknuti predstavnik konceptualističke nove umjetničke prakse upravo tada započinje svoje sakupljanje, selektiranje i estetizaciju fotografija koje je 'otkidao' sa telefoto strojeva u novosadskoj redakciji dnevnog lista Magyar Szo. Danas već zaboravljeni sustav prenošenja fotografskih slika pomoću telefonskih impulsa omogućavao je brzo širenje vizualnih informacija širom svijeta, što su uglavnom koristile novinske agencije. Uglavnom, telefoto vijesti su 'putovale' eterom od početka prošlog stoljeća1 pa sve do tih, već spomenutih, osamdesetih kada ova tehnologija dostiže vrhunac i – kraj, prouzročen novim i znatno moćnijim elektronskim sustavima...
Veoma često je zbog 'smetnji na vezama' fotografija stizala na redakcijski prijemnik s greškom. Upravo te fotose Balint selektira i artficizira. Narušenom kompaktnošću realizma fotografija gubi svoju primarnu informacijsku namjenu i primjenu, biva defunkcionalizirana. No, u njenoj drugoj i drugačijoj konstituciji, unutar novih struktura slike (projicirane jedne preko drugih, razgrađene pa ponovno spajane u najneočekivanijim kombinacijama, pomaknute, dvostruko otisnute, 'izrezane' na vodoravne i uzdužne pojaseve, iskrivljene, destrukturirane sve do potpuno apstrakcijskih prikaza, djelomično ili potpuno zatamnjeni fragmenti slike...) umjetnik iznalazi i prezentira sasvim neočekivane slike preoblikovane stvarnosti. U tim ostvarenjima kao da se uspostavio nekakav univerzalni ekspresivitet, kao da su te slike putujući kroz prostor i vrijeme 'zaražene' brojnim ljudskim stanjima i senzibilitetima formiranim tadašnjim političkim i svim drugim 'napetostima' svijeta; kao da je nekakva univerzalna ljudska energija sudjelovala u prekvalifikaciji ovih slika od dokumentarističke informacije do iznenadno formirane i izražene univerzalne osjećajnosti... Intuicijom istinskog umjetnika Balint Szombathy je to shvatio i odlučno u svoju umjetnost prisvojio odabrane telefoto produkte, poistovjećujući vlastitu osjećajnost sa senzibilitetom svijeta i vremena u kojem kao umjetnik djeluje... Zapravo, Balint je shvatio da je promjenom strukture slike njena informacijska vrijednost postala - umjetnička vrijednost.
A sve je to padalo u vrijeme kada se intenzivira ideja i formira danas već uspostavljena ikonosfera, 'ikonosfera koja nas odasvud okružuje, u kojoj se rađaju stalno nove i nove vizualne i zvučne slike, kada funkcionira sustav neprestanih informacijskih djelovanja koje čovjek sustavno zapaža, klasificira, verificira i upotrebljava u sklopu trajne opservacije i eksploatacije. U nju se ubrajaju impulsi koje smatramo činjenicom prirodnog stanja svijeta, ali i oni koje obilježavaju stanja što ih umjetno stvara sam čovjek' (Mječislav Porempski).' Sava Stepanov
