U nedjelju, 18. prosinca, u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, s početkom u 20 sati, održat će se pretposljednji, 16. u nizu koncerata posvećenih integralnom opusu za orgulje J. S. Bacha. Mladi orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić predstavit će publici izbor skladbi iz Bachovog orguljskog opusa nastalog za vrijeme skladateljeva djelovanja u Leipzigu. Ulaz je slobodan.
vrijeme: 18.12.2011. u 20 sati
mjesto: Zagreb, Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33
Naime, na natječaju za novog kantora škole sv. Tome u Leipzigu 1723.g. nije se toliko inzistiralo na umjetničkim kvalitetama kandidata, već prije svega na onim organizacijskim i pedagoškim, budući da je pored službene obveze kantora da sklada glazbu za redovito bogoslužje u crkvi sv. Tome veći naglasak bio stavljen na pedagoški rad. Upravo je zbog dodatne obveze podučavanja u školi sv. Tome čak deset glazbenika vremenom odustalo (među kojima Telemann, Graupner, Fasch, Kaufmann), te se natječaj za novog lajpciškog kantora produljio na gotovo godinu dana. Za novog kantora izabran je konačno Johann Sebastian Bach, koji će na položaju kantora i muzičkog direktora u Leipzigu provesti punih 28 godina što je gotovo polovica njegove sveukupne karijere. U Leipzigu je Bach bio najmanje aktivan kao orguljaš, jer su obveze administrativne prirode nebrojeno puta pretezale nad onim umjetničkima. Pa ipak, svojom snalažljivošću Bach uspijeva i dalje posvetiti značajno vrijeme skladanju unatoč formalno nametnutim obvezama, pri čemu prednost daje većim, detaljno promišljenim zbirkama s ciljem sintetiziranja vlastitog stvaralaštva.
Na repertoaru će se naći dva monumentalna lajpciška diptiha: Preludij i fuga u h-molu, BWV 544 i Preludij i fuga u e-molu, BWV 548, u kojima Bach smjelo kombinira orguljski slog s formom concerta grossa. Iz zbirke Osamnaest lajpciških korala predstavit će se troplet preludija na koral Allein Gott in der Höh' sei Ehr, koji na jedinstven način svjedoče o kompleksnosti skladateljeva pristupa; BWV 664 izdašnih je proporcija, zamišljen u koncertantnom slogu trija, dok su BWV 662 (Adagio) i BWV 663 (Cantabile), među najljepšim primjerima cantusa firmusa ornamentiranog u tolikoj mjeri da se skladatelj odlučio za korak dalje: solističku kadencu - koncertantni element par excellence. Koncertantni stil u jednakoj je mjeri prisutan i u Triosonati u G-duru, BWV 530, svojevrsnoj Bachovoj viziji Vivaldijevog koncertantnog idioma „usavršenog“ mnogim kontrapunktnim majstorijama, pri čemu složena kontrapunktna disciplina nimalo ne opterećuje prevladavajući filigranski, koncertantni izraz. Samo tri godine prije smrti, Bach prilikom posjeta Potsdamu pred Friedrichom Velikim improvizira monumentalnu šesteroglasnu fugu na temu koju mu je zadao sam kralj, te ju po povratku u Leipzig zapisuje i šalje kralju kao dio zbirke poznate pod nazivom Muzička žrtva. Činjenica da u zbirci Dobro ugođeni klavir ne pronalazimo niti jednu šesteroglasnu fugu (tek 2 peteroglasne od ukupno 48 fuga) dovoljno govori o složenosti takvog pothvata, rezultat kojega je opsežni Ricercar, BWV 1079, zamišljen u arhaičnom stilu, zahvaljujući kojim se u dostojanstvenom tonu prezentira „tema komponirana po kraljevskoj naredbi, te ostatak skladan po tehnici kanona“.
Izmjenjujući se za velikim orguljama Bazilike Srca Isusova, nastupit će mladi hrvatski orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić koji su ujedno i autorski osmislili ovaj ambiciozni projekt, zahvaljujući kojem hrvatska publika po prvi puta ima prilike čuti Bachov opus u njegovom integralnom obliku.
Detaljan program
