Izložba mlade umjetnice Maje Orlovčić pod nazivom 'Atmosfera nepoznatog' otvara se u petak, 13. ožujka, s početkom u 20 sati, u Galeriji Inkubator. Radovi se mogu razgledati do 3. travnja.
vrijeme: 13.03.2015. 20.00
mjesto: Zagreb; Galerija Inkubator, Vinogradi 75
U izradi serije radova pod nazivom 'Atmosfera nepoznatog' koristila sam se raznim eksperimentalnim metodama povezujući slikarstvo, fotografiju i grafiku na netradicionalan način. U rekomponiranje monokromnih kompozicija uključila sam konstrukciju. Neki od tih radova prikazani su na ovoj izložbi. Serija je započeta 2012. godine, ali se tom sam se tematikom nastavila baviti, okrećući se prema konceptualnoj instalaciji i procesualnoj umjetnosti.
Koncept rada tematski se odnosi na osobni doživljaj života i raspoznavanje njegovog smisla. Naglasak stavljam na funkciju svjesnog razmišljanja te suprotnog tome - sna. Metaforički sam opisala ljudski 'mozak' kao spremnik određenog volumena, nama nepoznatog, koji punimo informacijama; saznanjima, naučenom, doživljenom, te osjećajima; emocionalnim i osjetilnim. No, kako taj spremnik punimo, tako se on istovremeno i prazni. Informacije cure, one se isprepliću, događaju se zavrzlame.
U trenutku između jave i sna, na mjestu gubitka sposobnosti razlikovanja racionalnog i iracionalnog, gubi se i pojam moralnosti, pojam o vremenu, fizičkim i psihičkim sposobnostima, sve je isprepleteno. Ne razlikujemo stvarno i imaginarno. Stvarno nam se čini san, a imaginarno postaje glava preokupacija. Ta lažna 'stvarnost' postaje sve strašnija, halucinacija istine. Nerealno nam se čini realnim, privid preuzima glavnu ulogu. Prelazimo u nepoznatu dimenziju, san, u kojem se epizode nastavljaju kao u nekoj seriji, gdje ne znamo što će se sljedeće dogoditi jer ne utječemo svjesno na slijed događaja, nego se radnja odvija slučajno. Kad nastaje zavrzlama dovodi nas čak do ludih psihodeličnih stanja, iluzija, što vodi do otuđenja; od vlastitog tijela ili razdvajanja od logičkog. Informacije se same slažu, množe, nestaju, nastaju, kombiniraju svojim tokom neponovljivog automatizma, poput isječaka sjećanja pomoću kojeg se stvara nemanipulirana kompozicija. Smjer toka misli poremetit će ili odrediti nasumično ubrizgavanje kadrova smisla ili besmisla u taj neprekinuti tok.
Uzimajući u obzir atmosferu tog stanja, akromatsku, nametnutu, ispunjenu nasumičnim nabrajanjem kadrova koji svojim nagomilavanjem postaju apstraktni pojmovi (kao kad buncamo, što je nesuvisao i besmislen govor), težim to prikazati u istom smislu nastajanja. To znači, tijekom rada vrlo mi je bitan proces, jer ga doživljavam kao jedan aktivni oblik meditacije, metodom automatizma. Spontani nastanak izmiče razumskoj kontroli. Nakon nastajanja razdvajam nasumičnu kompoziciju te je opet na isti način, automatski, rekomponiram i slažem novu kompoziciju, koja bi trebala biti simulacija spomenutog stanja.
Kasnije sam se bavila prikazom materijalizacije do tada nastalih brojnih fragmenata. Iz tih instalacija proizašle su nove, gdje važnost pridajem jednom od brojnih apstraktnih elemenata. Maja Orlovčić
