U Maloj dvorani Galerije Prica u Samoboru, danas, 22. studenog, u 19 sati, otvara se izložba Davora Vukovića pod nazivom 'Arhipelag'. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Višnja Slavica Gabout, a ostaje otvorena do 4. prosinca.
vrijeme: 22.11.2011. 10,00
mjesto: Samobor; Mala dvorana Galerije Prica, Trg Matice hrvatske 6
Arhipelazi, te skupine zgusnutih, čvrstih, blokovitih masa, koje su uronjene u okružujuću i sveprožimajuću vodenu supstancu, uvijek su u umjetnosti bili simboli osobnih svjetova. Drukčijih, posebnih i na neki način odmaknutih. Otok - kopno u beskraju prostora između neba i mora – podrazumijeva individualnost autonomnost. A arhipelag aludira na suglasje sličnih individualnosti. Onih koje idu po svojoj vlastitoj putanji,koje mjere vrijeme svojim vlastitim ritmom i same odabiru svoje prostore.
Umjetnici koji vole otočne osame i nebeska prostranstva svojevrsni su letači prema svemirskim beskrajima, jer su tragači za iskonom i za elementarnim istinama. Oni stvari sagledavaju nekim sveobuhvatnim, unutarnjim pogledom, koji zna kako gledati naprijed, ali i kako ući u sjećanja. Autori koji vole otoke i arhipelage vole oblikovnu jednostavnosti arhetipsku monolitnost, sažetost i konstruktivnost. Baš kao i slikar Davor Vuković.
Nema sumnje da je početna inspiracija njegova slikarstva bio viđeni krajolik. Ali on se tijekom slikarevih stalnih istraživanja, u procesu slikanja, vrlo brzo transformirao u apstraktnu pejzažnu inačicu, pri čemu se realnost rastopila u boji i svjetlu, dok su se forme rastvorile i čak rasprsnule, a onda se ponovno sastale i stegle u neku novu tvorbu. Tako, nakon svih metamorfoza, Vukovićev je krajolik izgubio konkretnu figurativnu identifikaciju, ali je zato ojačao svoju asocijativnost.
Osobito u najnovijim radovima, punim asocijacija na Mediteran i njegova otočja, na sretne i zanosne arhipelage okupane suncem, utonule u boju te preplavljene zvukovima i mirisima. Arhipelage čvrste i nepokretne, ali u nutrini pokrenute i pulsirajuće.
Boja u ovome slikarstvu, kao i u mediteranskome pejzažu, vodi glavnu riječ i mi je tu doživljavamo izuzetno snažno i sugestivno. Ona je ovdje apsolutni vladar slikarskoga polja, određujući doživljaj i djelujući na sva osjetila. .. iz predgovora Višnje Slavice Gabout
Davor Vuković(1951.), slikar i književnik, dobitnik Plakete grada Zagreba za slikarstvo (1985.) i Plakete grada Zaprešića za književnost (2004.),u više od dvadeset godina umjetničkog rada i djelovanja ostvario je pedesetak samostalnih izložbi u zemlji te predstavljao Hrvatsku u Lyonu, Londonu, Zürichu i New Yorku, od 1999. do 2009. godine. Do sada su izišle njegove četiri autorske grafičke mape. U svibnju 2009. sudjeluje na međunarodnoj izložbi svjetski etabliranih slikara u Ico Gallery, Tribeca, New York. U 2010. predstavljena monografija o životu i radu slikara i pisca Davora Vukovića, posljednje djelo te vrste u opsežnom pisanom opusu Darka Glavana, posmrtnog dobitnika Porina za životno djelo, 2010. godine. Urednik monografije je akademik Tonko Maroević.
U 2010. drugi put izlaže u New Yorku na prvom 'Inter imago New York' u MC Gallery na Manhatnnu i ponovno u New Yorku u Ico Gallery koja je preseljena na Chelsea na izložbi pod nazivom Heat. U 2004. izišla je njegova prva zbirka pjesama pod naslovom Gatara, u nakladi Matice hrvatske Zaprešić, a u 2007. izdana mu je druga zbirka pjesama Oslanjam se na tišinu u izdanju Naklade Ceres. Pjesme su mu objavljivane u mnogim zbornicima, knjigama i mjesečniku Republika ( 2007.), a neke su mu uglazbljene i izvođene. Od 2006. godine pridruženi je član Hrvatskog društva skladatelja. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i LIKUM-a. Živi i djeluje u Zaprešiću.
