Iz recenzije:
A. K. Lajtman govori o smrti, bolesti, usamljenosti, negativnome aspektu prisutnosti… česta su isprepletanja, fragmentarna, između logički strukturiranih tekstova kojima je funkcija podsjećanje kako je možda ipak riječ o nekakvome stabilnome sustavu znakova i onih koji su sasvim iregularni te ovise o gramatičkim "nekorektnostima", nadrealističkim metodama, oštrim rezovima i montaži. I usprkos svemu fragmentarni postupak u cijeloj knjizi ima vrlo jasnu funkciju – prevesti složenu strukturu svijeta i subjekta u plan strukturirana smisla.
Sanjin Sorel
