Svojim radovima Garbin izražava, izvlači i pretvara vidljivima pomoću svog umjetničkog postupka preklapajuće, nevidljive sile materijalnih predmeta. S jedne je strane to čin, radnja koja odlučuje predmet premjestiti ili preokrenuti, a s druge je strane to fizičko mijenjanje predmeta karikiranjem njegova osnovna oblika. Pojave i osobine materijalnoga svijeta koje su duboko zakopane u nevidljivom svijetu tajanstvenih sila, do kojih može doprijeti samo umni proces, pretvara u vidljive. Nevidljivo je moguće zamisliti, a umjetničkom radnjom izraziti i pokazati izmaštano, samo pod pretpostavkom da postoji posebno raspoloženje duha. S druge pak strane i to posebno raspoloženje duha pripada nevidljivom svijetu tajanstvenih sila koje uzdižu njihova prokazatelja u proricatelja. Jednostavno, Garbin u svojim radovima kroz funkcionalne i disfunkcionalne radnje, te ekstenzijama predmeta, naglašava paradoks bespredmetnosti. Paradoks duboko promišljenih postupaka koji izjednačavaju tvarne predmete našeg svijeta s nepoznatim čulnim iskustvima. Izloženim radovima umjetnik opisuje opažanja vlastitih psihičkih procesa – introspekciju koja se pretvara u magijsku sposobnost preobrazbe materijalnog svijeta u prethodno zamišljenu stvarnost.
Aleksandar Garbin je rođen 1955. g. u Rovinju. Diplomirao je 1988. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti “Brera” u Milanu. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad nagrađen je "Pollock-Krasner" foundation 2005. i drugim brojnim priznanjima i nagradama.