U četvrtak, 29. prosinca, u 19 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, upriličit će se proslava 40. obljetnice osnutka Kazališne družine Coccolemocco koja je zajedno s Kugla glumištem bitno odredila pokret alternativnog kazališta sedamedesetih i ranih osamdesetih u prostoru bivše Jugoslavije.
vrijeme: 29.12.2011. u 19 sati
mjesto: Zagreb, MSU, Avenija Dubrovnik 17
Kao što to razdoblje pamtimo u muzici po 'novom valu', u kazalištu ćemo ga pamtiti po njihovim predstavama koje su, kao rijetki primjeri izvan-institucionalnoga teatra u to vrijeme, postavile, svaka na svoj način, nove estetske parametre koji su svojom originalnošću i smjelošću nadmašivali i dovodili u pitanje vladajuću kazališnu praksu.
29. 12. 1971. odigrana je prva Coccova premijera Brechtovog poučnog komada Onaj koji govori da i onaj koji govori ne u II e razredu V. gimnazije. Prvi članovi grupe bili su svi učenici tog razreda; umjetnički osnivač i voditelj bio je Branko Brezovec. Družina je tijekom gimnazijskog školovanja postavila još tri Brechtova poučna komada, a nakon toga mijenja sastav (većinu članova čine studenti Filozofskog fakulteta), postaje sve brojnija te u jednom trenutku okuplja preko sedamdeset članova.
Nakon trogodišnjih priprema družina (1977. godine) izlazi s premijerom “lutkarskog moraliteta” Jedan dan u životu Ignaca Goloba, spektakularnom predstavom s tri metra visokim lutkama o mitologiji “malog čovjeka”. Slijedi mega-recital Čega nema tog se ne odreci (1979.) s preko stotinu izvođača, maskama, lutkama, folklorom, zborovima, orkestrima, ironijski se koristeći formama socijalističkih sletova i parada.
1980. godine družina sudjeluje na Dubrovačkom festivalu u projektu Ljetno popodne, jednoj od prvih hrvatskih koprodukcija sa stranim kazalištima, a 1982. predstava Ormitha macarounada i nekoliko kuhara, montaža Pinterovog “Lifta za poslugu” i romana André Gidea “Krivotvoritelji novca” inaugurira postupak tzv. patent dramaturgije kojeg je redatelj Branko Brezovec u svom kasnijem profesionalnom radu dalje razvijao i koji je anticipirao pristupe tzv. “nove dramaturgije” koja dominira europskim kazalištem krajem osamdesetih.
Paralelno s radom na predstavama Coccolemocco je organizirao međunarodni kazališni festival Dani mladog teatra u Zagrebu (1974-1977) i Dubrovniku (1980-1982).
Družina nakon 1983. godine ne postoji u stalnom sastavu, ali se još neki projekti redatelja Brezovca potpisuju tim nazivom (Nichtraucher, produkcija NP Subotica, 1986.godine; Shakespeare The Sadist, produkcija CKD Zagreb, 1986. godine).
Obilježavanje godine osnutka grupe bit će društveni događaj koji će, iako u veselom tonu, imati posebnu ozbiljnost. To neće biti spomenik nekoj taštini ili nekom djelu, već imaginarij jedne generacije koja se usudila misliti teatar kao mjesto odgovornosti, pa time i kao igru, igru o promjenjivosti svijeta.
Mnogi članovi grupe danas su ugledni umjetnici i intelektualci koji aktivno sudjeluju u kulturnom životu pokazujući da, iako Coccolemocco više ne postoji, ideje koje su tada okupljale članove družine, žive i dalje. Njihovo se iskustvo transgresije ovom proslavom ne želi muzealizirati, već teatralizirati... (Izvor: MSU)
