U četvrtak, 9. prosinca, u 19 sati, u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku otvara se 22. Slavonski biennale. Ova tradicionalna umjetnička manifestacija, koju Galerija organizira od 1968. godine, predstavlja izbor radova nastalih unazad dvije godine, odnosno četiri za posebnu tematsku skupinu koja je za 22. biennale urbanizam i arhitektura. Kustosica izložbe je Valentina Radoš.
vrijeme: 09.12.2010.
mjesto: Osijek; Galerija Likovnih umjetnosti Osijek
'Ove je godine natječaj za sudjelovanje na 22. slavonskom biennalu izazvao veliko zanimanje, pristigao je znatan broj radova (176 prijava s više od 300 radova) iz svih područja umjetnosti, od slikarstva, kiparstva, grafike, višemedijalne umjetnosti do urbanizma i arhitekture. Nakon prvog pregleda bilo je jasno i da je opći vrijednosni standard radova iznimno visok. Ta je okolnost uvjetovala i da glavni kriterij izbora bude postavljen iznimno visoko; birala se i potom nagradila visoka kvaliteta radova, stvaralačka inovativnost i originalnost te socijalna osjetljivost i odraz vremena i uvjeta u kojima živimo.' Iz predgovora kataloga
Dodijeljene nagrade
Na sjednicama Odbora za izbor radova i dodjelu nagrada 22. Slavonskog biennala održanoj 15. i 16. listopada, članovi Odbora u sastavu: dr .sc. Tihomir Jukić, d. i. a., izvanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik, Karmela Puljiz, dipl. pov. umj, predavač na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Margareta Turkalj Podmanicki, dipl. pov. umj., predavač na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Daniel Zec, dipl. pov. umj, kustos Galerija likovnh umjetnosti, Osijek, Valentina Radoš, prof., kustosica, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, Danijela Lovoković, d.i.a., predsjednica Društva arhitekata grada Osijek i Branimir Rajčić, d.i.a., docent na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odlučili su dodijeliti nagrade kako slijedi:
Grand prix autorskom timu Goran Jagić i Branimir Kljajić za djelo Pješački nathodnik na trgu Lavoslava Ružičke u Osijeku, iz 2008., prvonagrađeni rad na javnom urbanističko-arhitektonskom natječaju 2006. Rad je rezultat visoke urbanističko-arhitektonske razine oblikovanja i tehničkog znanja, koji uvelike nadilaze standarde inženjerske konfekcije.
Most je funkcionalna, konstruktivna, ali i estetska poveznicu dviju strana grada – povezuje njegov stari dio s onim novim, iznad, a ne ispod željeznice. Dvojac Kljajić i Jagić dao je Osijeku građevinu visokog standarda, mjerljivu s onima u bilo kojem europskom gradu, pa i u konkurenciji s najvišim arhitektonskim imenima. Osijek je time dobio djelo koje se po kvaliteti znatno izdignulo iz svog okruženja, što je, na žalost, više iznimka negoli pravilo.
Ex Aequo – tri jednako vrijedne nagrade dodjeljuju se:
Kseniji Jurišić za video rad Voice, snimljen iz rakursa 'ispod površine vode'. Time je to vizualno neverbalan rad, čiju je verbalnu retoriku zamijenila ručnost znaka govora gluhih. Mjestimično izostavljene riječi u konverzaciji, označene crtama, dio su komunikacijskog 'šuma' u govoru svakog jezika, pa i ovog 'jezika govora tišine'. Skriveni sadržaj govor je medija koji ne razumijemo, ali ga shvaćamo, vjerujući u medij kao sredstvo koje govor stvara, a ne koristi. Tajnovitost tog medijskog bića autorica superiorno koristi kao svoj 'govor jezika'.
Tihomiru Matijeviću za djelo pod zajedničkim nadnaslovom Lljube se istok i zapad: 'Burton kao Tito' i ' Kompleks vrtnog patuljka – istočnoevropska verzija', skulpture koje su tipski obrazac priče našeg podneblja. Spajaju se mitski realizmi socrealističke estetike s kult-figuracijom kapitalističke pop-kulture. Vrtni patuljak herojskih dimenzija iz svog prirodnog habitata i kićenosti pretvara se u heroični lik 'radnika s krampom'.
Autor ga stavlja tamo gdje mu je danas mjesto, priklanja ga umjetnosti u muzejskom prostoru iako bi trebalo biti obrnuto – staviti ga u javni prostor. Kao i drugu skulpturu, gdje je glumac Richard Burton Josip Broz Tito, ili možda obrnuto – politička zvijezda lik je popularnog glumca. Zamijenili su uloge u stvarnosti, ali i značenja u umjetnosti. A to je prirodni prostor i postupak u kojem Matijevićeva skulptura funkcionira, mijenja se lik kao znak, ali i značenje kao sadržaj.
Stjepanu Šandrku, za djelo Ivana – ulja na platnu likom Miss Hrvatske i fotomodela, u prizoru izranjanja iz mora, slikarska su stvarnost magičnog realizma što se pred nama oblikuje kao cjelina, ali i u najmanjem detalju, u svakoj kapljici vode. Prizivajući opće prepoznatljivi vizualitet reklamnih jumbo plakata, slika je triptih poput oltarne pale, aludirajući na novo božanstvo današnjice. Očito, to je opet jedan novi realizam na tragu 'novih slika nove slike' koji distancira i apstrahira stereotip ljepote motiva i čini ga samosvojnom cjelosnosti slikarskog prikaza.
Posebno se priznanje dodjeljuje Mariju Čaušiću, za djelo Shapes - dvodimenzionalna je prostorna instalacija, gdje je postav slog kao postupak kretanja poput čitanja teksta, siluete su prostori građevina, izrađene u tehnici bakropisa i slijepog tiska, koje vizualiziraju autorova sjećanja. Gusto postavljene na zid u posebno komponiranom rasteru stvaraju nove vizualne znakove, čine nove identitete prostora u prostoru. Taj prostorni, znakovni i, konačno, značenjski slog ima naoko statičan dinamizam, no ako se udubimo u čitanje značenja, vidjet ćemo tipičan čaušićevski grafički vitalizam, kojemu granice dometa zna samo autor.
Više
