Vinsko-pajdaške regule Križevački štatuti i Stomorina, dvizanje bandiri nova su kulturna dobra upisana u Registar kulturnih dobara

Stomorina, dvizanje bandiri običaj je koji se održava isključivo u Omišlju na otoku Krku u povodu svetkovine Velike Gospe, 15. kolovoza. Naziv potječe od izraza „Sta Maria“ (Sveta Marija) te odražava simboliku Uznesenja Blažene Djevice Marije kojoj je posvećena omišaljska župna crkva. Riječ je o najvažnijem blagdanu za lokalnu zajednicu, a običaj se prema predaji, neprekidno izvodi od kraja 18. stoljeća te ima snažno značenje za mještane, osobito mlade i nevjenčane osobe koje su njegovi glavni nositelji.
 
Središnji element običaja je podizanje bandire, posebno ukrašenog štapa dugog oko 3,7 metara, u noći s 14. na 15. kolovoza. Bandira se postavlja na glavnom trgu ispred župne crkve gdje ostaje do 17. kolovoza. U točki sjecišta dva ukrašena višemetarska konopca, rastegnuta na četiri strane i vezana za krovove zgrada, nalazi se bandira. Ukrašena je obručima s desecima marama (facoli), raznobojnim trakama i krunom, pri čemu marame simboliziraju anđele koji prate Marijino Uznesenje. Uz marame se vješa i sezonsko voće kao znak zahvale za dobar urod, čime se očituju i pretkršćanski elementi običaja. Drugi dio proslave odvija se 16. kolovoza navečer kada se pod bandirom održava tradicijski ples tenec. Mladići, odjeveni u mornarsku odjeću, i djevojke, odjevene u svijetlu varijantu tradicijske nošnje, plešu uz pratnju sopaca i svečanu melodiju mantinjadu. Ples je nekoć bio važna prigoda za iskazivanje naklonosti i učvršćivanje društvenih veza unutar zajednice. Stomorina i danas predstavlja snažan simbol zajedništva, lokalnog ponosa i identiteta.  Kulturno umjetničko društvo „Ive Jurjević“, jedan od nositelja običaja, pokrenulo je inicijativu za upis Stomorine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
 
Vinsko-pajdaške regule Križevački štatuti skup su običajnih pravila o ispijanju vina koja uspostavljaju društveno-običajni kodeks s izvedbenom, retoričkom i pjesničkom strukturom. Iako se nazivom vežu uz Križevce, običaj je poznat i mnogo šire na području sjeverne Hrvatske. Prema usmenoj predaji, začeci Štatuta sežu od sredine 14. stoljeća do razdoblja mađarizacije, dok etnografski zapisi potvrđuju njihov kontinuitet od 19. stoljeća. Brojnost, različitost inačica i sačuvanost predaja do danas svjedoči o važnosti običaja, njegovoj prilagodljivosti novim naraštajima te dubokoj usidrenosti u kulturu sjećanja lokalne zajednice.
 
Regule se redovito izvode uz obilježavanje tzv. glavnih vinskih svetaca (sv. Vinko, sv. Juraj, sv. Ivan, sv. Mihael i sv. Martin) te u sklopu kulturno-povijesno-turističke manifestacije i tradicionalne pučke svečanosti Križevačko veliko spravišče.

Nositelji običaja, Grad Križevci i Društvo za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“, pokrenuli su inicijativu za upis Štatuta u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Galerija fotografija>>>
 

---

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske - Registar kulturnih dobara i Geoportal kulturnih dobara