Tri samostalne izložbe u galeriji Fonticus

Karwelat Jürgen, GROŽNJANCI 1989.
'Karwelat Jürgen, pravnik, dokumentarist, fotograf, predstavlja seriju portretnih fotografija. Sve fotografije su crno-bijele, a pažnja je uvijek pridavana glavi, licu, tek rijetko profesiji ili ambijentu. Lice nosi oznaku identiteta. Ono otkriva naše unutarnje stanje ili nosi željenu grimasu. Lice je dio tijela koji je neponovljivo osoban, koji nas označava kao pojedinca. Tijekom povijesti čovjek je najviše obrađivan likovni motiv. Ponekad je vizualiziran prikazima tijela, a ponekad je pažnja usmjerena na glavu. Karwelat pažnju pridaje licima bez drugih dijelova tijela. Autor motive ne postavlja u izdvojeni ambijent. Neki modeli zadubljeni su u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom. Neka lica djeluju kao da se smiješe uz tremu ili opušteno. Naziremo djeliće karaktera.
Ova izložba svojevrstan je projekt memorije. Niz fotografija rezultat je istraživačko-dokumentarističkog činjenja ostvarenog tijekom 1989. godine. Tako imaju vrijednost zabilježenog vremena povijesti Grožnjana.' (...)

Miranda Legović, GROŽNJANSKA OGNJIŠTA 
'Ognjište, vatrište, kamin je posebno zidani, poluotvoreni prostor unutar kuće u kojem se loži vatra. U seoskim domaćinstvima služi za kuhanje hrane i za zagrijavanje prostorije, a nalazi se najčešće u najvećoj prostoriji. Ognjište u drugim vrstama prostora služi za grijanje, ali često i kao reprezentativni dio interijera.
Ova tema privlači Mirandu Legović koja još 1992./93. godine obilazi kuće na Grožnjanu u potrazi za autentičnim objektima. Tada i nastaje ova serija fotografskih svjedočenja. Ona odlučuje koristiti crno-bijelu tehnologiju. Fotografije su lagano tonirane u sepia ton, čime je podcrtava vremenitost ovih objekata u prostorima. Čini se da su skoro sva ova ognjišta bila u funkciji u vremenu kad su fotografije nastale. U nekima je zabilježen i vidljiv živi plamen izgaranja drva. U seriju motiva uvršten je i uzidani starinski šporet na drva, koji je iznad imao zračnik poput kamina.
Sva ova ognjišta fotografski su zabilježena na Grožnjanu koji je još 1965. godine proglašen Gradom umjetnika, a u napuštene kuće useljavali su umjetnici. Oni najčešće nisu rušili ove predmete iz poštovanja, ali i zbog njihove uloge koja i dan-danas ponegdje funkcionira.' (...)

Zelenko Rok: INFERNO
VIZUALIZACIJE SLUTNJI
'Propitivanje vjerodostojnosti i sumnja u povijesne „istine“ reflektiraju se u suvremenosti mijenjanjem uobičajenih pristupa umjetničkom oblikovanju. Svjedoci smo osvješćivanja, protivljenja jednoobraznosti i kulturalnoj centraliziranosti. Umjesto isključivo estetskog, postmodernizam poštuje instinktivno i osobno. Tragove ovih postulata nalazimo na kolekciji likovnih promišljanja koje podastire Rok Zelenko. Pred nama je niz asocijativnih scena izvedenih akrilom ili uljem na platnu uz ponegdje, decentno korištenje ready made elemenata. Iako unutar serije nalazimo više pristupa oblikovanju, autor nudi cjelinu.
Okruženi smo prostorima slika na kojima nalazimo zbunjujuće kombinacije motiva. Na putu od prepoznavanja ka značenju, pomiču zanimanje ka semiotičkom propitivanju. Percepcija ovog ciklusa olakšana je naslovom: Inferno. Naslov projekta uvlači nas u doživljaj. Iako riječ Inferno ima određeno značenje, ovdje se pojavljuje kao cinična, ali znakovita obuhvatnica snažne slutnje i promišljanja vremena. Kako autor tumači, radovi nisu nastajali na neku čvrstu temu. On obrazlaže kako je tijekom osamdesetih, pa devedesetih, krenuo izvoditi niz različitih slika, neke prividno vezane uz biblijske teme. On ih tumači kao slutnju nailazeće opasnosti: „Tada su djelovale suviše depresivno, izvan konteksta i logike života, pa ih nisam želio izlagati. Kada je 1991. godine započeo rat, odjednom su se složile u ciklus Inferno…“' (...)

Autor tekstova: Eugen Borkovsky.