Tana Jeić: Prepletene

Izložbom 'Prepletene', kojom predstavlja svoj diplomski rad sa Studija dizajna, Tana Jeić postavlja pitanja kojima se žene osviješteno bave već više od stotinu godina, pokazujući da je taj proces ne samo dug i mukotrpan, već i da ulazi u opće žensko nasljeđe. O rodnoj neravnopravnosti napisane su brojne knjige, snimljeni filmovi, režirane predstave, organizirane izložbe, žene prosvjeduju, marširaju i organiziraju se formalno i neformalno, tješe se i osnažuju… Neke su žene feministice, neke od feminizma zaziru, no ono što ih povezuje je neplaćeni ženski rad u vlastitome domu.
 
Kroz čitavo stoljeće, u svim krajevima svijeta, klasno, rasno, religijski, obrazovno, svjetonazorski, kulturno potpuno različitim ženama teško možemo pronaći ijedan drugi zajednički nazivnik, osim neravnopravnosti. Žene su tim nasljeđem prepletene, a Tana Jeić potaknuta osobnim iskustvom istražuje mogućnosti rasplitanja - doslovno i metaforički uzimajući stvari u svoje ruke.
 
Nastavljajući se na tradiciju ženskog ručnog rada, koji nastaje kroz druženje i razmjenu vještina, izlazi iz kućne sfere u javni prostor kojeg resemantizira. Na prvi se pogled to čini tek kao ljupko ukrašavanje zidova, bitno drukčije od grafiterskog vikanja, no taj mamac vabi na dirkanje, približavanje, pa onda i čitanje kodirane poruke koja zakiseli onaj prvi dojam. A sve se činilo lijepim.
 
Mladi par na početku svog zajedničkog života. Sve je super, samo što Ona viče Nisam ti mama! Misli i ti! Ona nije samo Tana, nego i njene prijateljice, a sve su zajedno dio grozne statistike (Šaltistike) radnica bez nadnica…. I to doma, tamo gdje nam je najljepše. Meka šarena vuna, zgodna za oko i ruku, traži dešifriranje. Kodove treba imati volje pročitati. Jezik neravnopravnosti lakše se uči nepisanim nasljeđem koje zbog tisućljetne navike držimo prirodnim. Tana Jeić zahtijeva ulaganje truda kako bi se mladići njene generacije prekodirali na nove postavke. Zahtijeva od njih da uče i rade, uvjeravajući ih u oplemenjujuće iskustvo osobnog rasta. Zavodi ih ljupkošću svojih ispovjednih tabletića koje taktički pozicionira u stanu i na ulici. Čak i kad viče Operi si sam! dodaje tomu crvene cvjetiće ljubavi.
 
Prepletena u kontradiktorne koncepte osobne emancipacije i društvenog patrijarhata, nasljeđa i novog početka, ljubavi prema sebi i ljubavi prema drugome, slobode i služenja Tana Jeić istražuje pukotine iz kojih je moguća promjena. Heklanje nikad nije završeno, a svaki rub može biti i prvi red nekog novog uzorka.
 
Ivana Podnar
 
 
Izložba je otvorena radnim danom od 8 do 22 h i subotom od 8 do 15 h.
 
Ulaz je besplatan.