Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv Montažstroj u završnoj su fazi proba za predstavu 'Solaris dva', autorski projekt Boruta Šeparovića. Premijera će se održati u petak, 30. siječnja, u 20 sati, u Dvorani Ciscutti (INK Pula), a repriza u subotu, 31. siječnja, u 20 sati.
vrijeme: 30.01.2026. -
mjesto: Pula
Predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače 2026.
“Što ako se kazališna predstava odluči susresti sa svojim filmskim predloškom licem u lice - i pritom dobije još jednog, digitalnog dvojnika?”
Polazeći od romana Stanisława Lema i kultnog filma Andreja Tarkovskog (1972.), SOLARIS DVA premješta Solaris u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka. Pozornica postaje laboratorij percepcije: pred publikom se istodobno odvijaju živa izvedba, arhivski film i njihova računalno generirana varijanta - prostor u kojem se preispituje što danas još prepoznajemo kao istinito, kad se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao i svakodnevni sadržaji na mrežama.
U središtu je psiholog Kris Kelvin (
Matija Čigir), suočen s “gostima” - pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja i nesvjesnog. Hari (
Rea Bušić), dvojnica preminule partnerice, istodobno je opipljivo prisutna i radikalno nestvarna: tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno “posuđuje” njezino lice iz filmskog arhiva. U jednom se trenutku na sceni susreću tri Hari - ona iz filma, ona kazališna i ona računalno generirana - i upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje SOLARIS DVA.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su Snaut (
Nikola Nedić) i Sartorius (
Sven Medvešek), a u izvedbu su uključeni i video/AI hibridni nastupi: doktor Gibarian (
Frano Mašković) i pilot Henri Berton (
Vedran Živolić) pojavljuju se isključivo putem video zapisa. Kao dodatni “gost” - neljudski izvođač / “posjetitelj” - u predstavi se pojavljuje i robotski pas Unitree Go2 AIR, figura robotike koja u Solarisovu logiku “drugosti” unosi doslovnu, utjelovljenu tehnologiju.
Dramaturgiju potpisuje
Filip Rutić (prema motivima romana Solaris i scenariju filma Tarkovskog i Fridriha Gorenštajna). Vizualni i tehnološki identitet predstave oblikuje
Konrad Mulvaj (video, multimedija, AI-programiranje): arhivski filmski materijal tretira kao aktivni sloj izvedbe, uživo sinkronizira projekcije i real-time transformacije slike, a istodobno s konzole koordinira i kretanje robotskog psa. Scenografiju potpisuje
Filip Triplat (prema motivima filmske scenografije Mihaila Romadina), a kostime
Desanka Janković (prema originalnim rješenjima Nelli Fomine). Oblikovanje svjetla (za izvedbu uživo) potpisuje
Anton Modrušan, a suradnica za scenski pokret je
Roberta Milevoj. Zvučna slika predstave nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Andreja Tarkovskog (Johann Sebastian Bach / Eduard Artemjev) te autorskim intervencijama MONTAŽSTROJA i AI obradom.
SOLARIS DVA postavlja pitanje: gdje završava čovjek, a počinje stroj - i može li ljubav sastavljena od sjećanja i algoritama biti išta manje stvarna.
