Žiri u sastavu Mladen Blažević, Jana Prević Finderle, Staša Aras i Kruno Lokotar odlučio je da je dobitnik jedanaeste nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2026. godinu Robert Bebek.
vrijeme: 03.09.2026. -
Obrazloženje žirija:
Robert Bebek u svom rukopisu „Ljudi za jedan dan“ u ciklusima Sobe, Dvorište, Tlocrt, Ponor, Zvijezda, Prah i Uzglavlja u formi poetizirane proze bilježi misli i impresije nad jednim svijetom koji se ocrtava u trenucima usporavanja. Zamišljen i zagledan u ritmu kratkih poetskih proza zaustavlja vrijeme i ocrtava prostor koji bi se izgubio u svakodnevici da nije misli i jezika koji zaustavlja i imenuje postojanje povezujući vidljivo i nevidljivo u jasnoj strukturi kratke forme. Marginalne stvari, one koje se podrazumijevaju, one o kojima ne mislimo jer ne znamo o njima misliti, a i što bismo više mogli misliti o motivima doma, pripadanja, smrti, boga, vezanosti, obitelji, starosti, rata, bolesti, trpljenja i prolaznosti.
Poezija se bavi time, unatoč svemu, unatoč svijetu koji je sve već vidio i sve zna. Književnost Roberta Bebeka kreće iznova ucrtanim stazama, gleda, viri, grebe, propituje, ponavlja stare motive i vrti se oko njih, poziva u pomoć nevidljivi svijet moći naslijeđa, ucrtava nove puteve i kao da kaže: „Gle i ovako se može misliti“.
Poput albuma sa slikama ili albuma s novinskim člancima nekih nepostojećih novina koje žele dohvatiti smisao postojanja, položaj čovjeka na raskršćima, onoga koji ne juri nego se na serpentinama nizbrdo zaustavlja na ugibalištu da bi propustio onoga koji žuri, potom otvara prozor i udiše čisti zrak šume.
Od prvog zapisa u zbirci jasno je da Bebek govori jezikom koji ocrtava stvarnost koja bi mogla biti, i toliko često jest - mutna. Nesaglediva, kaotična. Poezija je unošenje jasnoće i reda u kaos koji nas okružuje. Pružanje ruke iz sebe u svijet. Povezivanje.
Inventar ovoga rukopisa je raznorodan, on spaja profano i duhovno, ne preza pred pozivanjem sakralnih motiva, isporučuje ih zajedno s pogledima kroz prozor, sa slučajnostima, s djelićima izrezanima iz kadra s posebnom senzibilitetom za jasnoću i mjeru.
*
Robert Bebek (1968., Rijeka) gdje je 1997. na Pedagoškom fakultetu diplomirao Hrvatski jezik i književnost. Radio je kao književni kritičar, urednik, knjižničar, skladištar, lučki radnik, kolporter, prevoditelj.
Od 2004. radi kao lektor hrvatskoga jezika i književnosti na inozemnim visokoškolskim ustanovama u Litvi (Vilnius, 2004. - 2007.), Ukrajini, (Lavov, 2008. - 2011., Kijev, 2019. - 2024.) Poljskoj (Katovice, 2012. - 2014.), Mađarskoj (Sambotel, 2015.), Portugalu (Lisabon, 2016. - 2018.) i Republici Irskoj (Dublin, od jeseni 2025.).
Sudjelovao je na „Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana“ (Lisabon, Portugal, 1994.), „Svjetskom haiku kongresu“ (Constanta, Rumunjska, 1994.), susretu „Borderlands of Europe“ (London, Engleska, 2011.), manifestaciji „Noć europske književnosti“ (Lisabon, Portugal, 2019.), programu „Dani hrvatskoga jezika“ (Kijev i Lavov, Ukrajina, 2021.).
Objavio sedam autorskih knjiga i s prof. habil. dr. Sergejusom Temčinasom i studentima kroatistike u Litvi preveo i objavio Marulićevu „Juditu“.
• „Lampa u zoru“, (Hrvatsko haiku društvo, Samobor, 1994.)
• „Oblici praznine“ (Ceres, Zagreb, 1997.)
• „U isti beskraj“ (grafičko-pjesnička mapa u koautorstvu s Jasnom Šikanjom, Rijeka, 1998.)
• „Leptiri i tomu slično“ (Adamić, Rijeka, 2001.)
• „A trebalo je samo zvati se Tom Waits“ (Adamić, Rijeka, 2004.)
• „Sigurna mjesta“ (Sipar, Zagreb 2007.)
• „Vulkano“ (Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2010.), nagrada “Drago Gervais“ i najuži izbor za nagradu „Tin Ujević“
• „Marko Maruličiaus: Istorija apie šventaja našle Judita“ (prijevod Marulićeve „Judite“ na litavski, Vilnius, 2009.) .
