Preminula montažerka Radojka Tanhofer

Radojka Ivančević Tanhofer rođena je u Drnišu 1927., a maturirala u Zagrebu 1946. i odmah se zaposlila u Jadran filmu, gdje montira kratke dokumentarce Na izbore i Iz tame u svjetlost u režiji Milana Katića. Već 1947. montira prvi igrani film poslijeratne hrvatske kinematografije Živjet će ovaj narod s redateljem Nikolom Popovićem.
 
Od tada radi montažu u više od šezdeset igranih filmova. S Brankom Marjanovićem radi na filmovima: Zastava, Ciguli miguli i Opsada, a s Krešom Golikom na filmovima Plavi 9 i Djevojka i hrast. S Brankom Belanom pak radi na tada vrlo modernom filmu Koncert, prvom hrvatskom filmu prikazanom na Pulskom festivalu, svojedobno osporavanom, a danas iznimno cijenjenom ostvarenju.
 
Posebno plodnu suradnju ostvarila je s Nikolom Tanhoferom u filmovima Nije bilo uzalud, H-8, Osma vrata, Sreća dolazi u 9, Dvostruki obruč, Svanuće i Bablje ljeto. Montira i druge filmove kao što su Samo ljudi i Tri Ane Branka Bauera, Nevesinjaska puška Žike Mitrovića, Trenuci odluke Františeka Čapa, Dolina mira Franca Štiglica, Kuća Bogdana Žižića, Put u raj Marija Fanellija, Družba Pere Kvržice Vladimira Tadeja, Rondo Zvonimira Berkovića, Sarajevski atentat Veljka Bulajića, Protest, Tri sata za ljubav i Lov na jelene Fadila Hadžića.
 
Rad na montaži završava s filmovima Antuna Vrdoljaka, za koga je montirala ostvarenja Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Ljubav i poneka psovka, Deps, Mećava i svoj posljednji film Povratak - 1979. godine.
 
Montirala je i kultnu TV seriju Kuda idu divlje svinje Ivana Hetricha i veći broj dokumentarnih filmova.
 
Godine 1969. zajedno s Brankom Belanom osnovala je odsjek montaže na filmskom odjelu Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Na tom je odsjeku redovito predavala sve do umirovljenja 1997. godine, a i nakon toga povremeno kao vanjska suradnica. Njezini bivši studenti su danas istaknuti montažeri i nastavnici Akademije dramske umjetnosti.
 
"Njezin doprinos razvoju montaže na hrvatskom filmu je toliki da ju se bez imalo pretjerivanja može smatrati majkom hrvatske montaže. U njezinu su opusu mnoga od ključnih ostvarenja hrvatskoga filma do kraja sedamdesetih godina kada je počela ponude za rad na filmovima usmjeravati svojim studentima, a odjeci njenog obrazovnog rada vidljivi su i danas kroz uspjehe hrvatskih filmova koje montiraju studenti i studentice njenog odsjeka," ističe Društvo hrvatskih filmskih montažera u svom posljednjem pozdravu, odnosno Hrvatsko društvo filmskih kritičara, koje ju je upravo tako opisalo 2010., kada joj je dodijeljena nagrada Zlatni Oktavijan za životni doprinos filmskoj umjetnosti. 
 
Za životni doprinos filmskoj umjetnosti nagrađena je i nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 1994. godine, a 2008. godine Vjesnikovom nagradom Krešo Golik.
 
Posljednji ispraćaj Radojke Tanhofer održat će se u četvrtak, 13. studenog u 10 sati na Krematoriju.
 
Izvor: HAVC