Knjiga "Unclaimed Memories/Unsolicited Narratives: Mainstreaming the Marginality in Croatian Drama and Theatre" autora Darka Lukića, koja donosi teatrološki pogled na hrvatsku dramu i kazalište, predstavljena je u petak, 18. rujna, u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
vrijeme: 18.09.2026. -
mjesto: Zagreb
Lukić je rekao da je knjigu odlučio napisati na engleskom jeziku jer posljednjih desetak godina većinu radnog dana provodi na engleskom, koji mu je postao, kako kaže, radni, a ne rodni jezik. Istaknuo je da mu je na engleskom bilo lakše pronaći odgovarajući vokabular.
Knjiga je nastajala šest godina, a Lukić je kazao kako se za izbor autora vodio njihovom važnošću i zanimljivošću za njegovo istraživanje, ali i osobnom i profesionalnom bliskošću. "Napravio sam neku svoju malu, ali vrlo intimnu, osobnu antologiju", rekao je.
Objasnio je da nije imao namjeru već poznate autore ponovno predstavljati hrvatskoj javnosti, nego ih je želio pogledati očima kojima ih je moguće pogledati izvana, iz perspektive publike koja ne poznaje hrvatski kontekst, recepciju autora u Hrvatskoj ni domaće analize njihovih djela.
Na ideju da knjigu napiše na engleskom dodatno ga je, rekao je, potaknuo prijatelj koji mu je kazao da znanje o hrvatskoj drami i kazalištu podijeli s ljudima koji ne mogu čitati na hrvatskom.
Urednica knjige Željka Turčinović istaknula je da je riječ o znanstvenoj, teatrološkoj knjizi na engleskom jeziku. Ocijenila je da je knjiga važna jer na znanstveni i teatrološki način otvara pogled na hrvatsko kazalište i dramu te bi, osim u znanstvenom području, trebala imati i javnu vidljivost.
Knjiga je podijeljena u osam cjelina i bavi se opusima šest dramatičarki i dramatičara - Slobodana Šnajdera, Ivane Sajko, Tene Štivičić, Dina Pešuta, Espija Tomičića i Dorotee Šušak te dvojice redatelja, Olivera Frljića i Bobe Jelčića.
"Ona će biti korisna ne samo za hrvatsku teatrologiju, nego i u kontekstu međunarodne teatrologije", istaknula je.
Teatrologinja Nataša Govedić rekla je da knjiga problematizira odnos pripadanja i nepripadanja te pokazuje da se taj odnos ne može svesti na jednostavnu podjelu, nego da je riječ o složenom i ambivalentnom procesu. Istaknula je da autori koje Lukić obrađuje pripadaju hrvatskom kulturnom kontekstu, ali ga istodobno mijenjaju i stvaraju.
Govedić je posebno govorila o migracijskim iskustvima pojedinih autora, napominjući da njihovi odlasci i povratci pokazuju kako ne postoji pravocrtan odnos odlaska i dolaska, odnosno pripadanja i nepripadanja.
Istaknula je i da Lukić u knjizi ne pokušava stvoriti novi kanon hrvatske drame, nego je odabrao autore koji su mu važni i bliski, dodajući da cilj knjige nije biti sveobuhvatan. Ocijenila je kako je njezina vrijednost upravo u tome što problematizira načine na koje se konstruiraju uključenost i isključenost te pripadanje određenoj kulturi.
Knjiga je objavljena u izdanju Hrvatskog centar ITI, a promocija je održana u sklopu četvrtog Međunarodnog zagrebačkog opernog festivala. (Hina)
