Predstavljanje romana 'Svirači čarobnih frula' - prigodom 200 godina od smrti skladatelja Jakoba Haibela

Roman 'Svirači čarobnih frula' autora Mirka Ćurića proglašen je najboljim rukopisom na 'Književnom natječaju Knez Trpimir - Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman' koji je Gradska knjižnica Kaštela raspisala po osmi put s ciljem poticanja književnog stvaralaštva na temu hrvatske povijesti. Jedan od članova Povjerenstva za dodjelu Nagrade, Hrvoje Hitrec, zapisao je o romanu: "Više ili manje mnogima nepoznata sveza Beča i Đakova u liku skladatelja Jakoba Haibela početkom 19. stoljeća podloga je romana Svirači čarobnih frula, s podnaslovom koji pojašnjava da je riječ o povijesnom ljubavno-glazbenom proznom djelu. Roman Svirači čarobnih frula intrigantan je i poradi činjenice da je Jakob Haibel, skladatelj i tenor, jedan od onih koji su u Mozartovo doba plijenili pozornost glazbene javnosti, bio oženjen Sofijom, sestrom Mozartove žene Constanze, što autor obilno koristi na način da je u mnogim dijelovima romana genijalni austrijski skladatelj ustvari protagonist, osobito u sjajnim opisima živahnoga glazbenog života u Beču svršetkom 18. stoljeća, kazališta i kazališnih družina, zabavišta s brojnim publikom. Bilo je to Mozartovo doba, koje je završilo ubrzo nakon Amadeusove smrti, a gotovo posve utihnulo u godinama Napoleonovih osvajanja.
 
Jakob Haibel, skladatelj i tenor, nadareni sin suknara, bio je oženjen boležljivom ženom, s djecom koja su rano umirala, a ljubovao je sa Sofijom Weber. Nedugo nakon što je postao udovac, Sofiju je učinio svojom novom suprugom. Vjenčali su se u Đakovu.

Naime, kada je zamro glazbeni životu u Beču, mnogi su glazbenici potražili posao na „periferiji“ Monarhije. Jedan od takvih bio je i Jakob, koji je došao zajedno sa Sofijom u Đakovo, gdje je tada stolovao biskup Mandić, ljubitelj glazbe. Haibel je ondje
postao katedralnim zborovođom, skladao crkvenu glazbu, a naposljetku i rekvijem u počast biskupu Mandiću. Autor se vješto služi dokumentima iz toga doba, pismima koja svjedoče o burnoj vezi Mozarta i Constanze, ulazeći duboko u njihov odnos već od prvih susreta pa do potresnoga opisa Mozartove smrti, baš kao što vrlo slikovito, nadahnuto i proučeno opisuje ozračje u kojemu su djelovali Amadeus, Haibel i brojni drugi skladatelji. 

S posebnim osjećajem, autor prikazuje Đakovo onoga doba, mirnu slavonsku oazu koja prima došljake, Đakovo koje već tada postaje privlačnim kulturnim središtem. 

U svemu, hrvatska je književnost na dobitku - pojavio se povijesni roman vrlo netipičan, originalan, s protagonistima koji nisu kraljevi i knezovi hrvatski, nego kraljevi i knezovi glazbe u srednjoj Europi svršetkom 18. i početkom 19. stoljeća, od kojih je jedan dugo vremena djelovao i u Hrvatskoj." 
 
(Hrvoje Hitrec, izvadak iz recenzije rukopisa Svirači čarobnih frula)