Predstavljanje knjige 'Od Matoša do Maleša' Tomislava Brleka

O knjizi će razgovarati Andrea Milanko, Slaven Jurić, urednik Nenad Rizvanović te autor Tomislav Brlek.
 
Antologija je zamišljena kao cjelina koja predočuje specifičnu logiku, pri čemu, jasno, nije riječ ni o kakvoj kvazi-evolutivnoj putanji, nego o poetskoj morfologiji koja se očituje u načinima nadovezivanja na prethodno ostvareno, što, ne samo da ne isključuje, već dapače pretpostavlja, kako otklone, tako i osporavanja. Nije u pitanju proces, već evaluacijska perspektiva, koja nam omogućuje uvid u suptilnije načine povezivanja djelā od jednosmjernog pseudoprogresivnog kretanja. Prateći protejske preobrazbe jedne od ključnih književnih paradigmi, ova antologija od Matoša do Maleša iscrtava jasno isprativ luk, u čijoj napetosti rezonira njezina lovina: rijetka, zlatna zvjerka moderne pjesme.
 
Tomislav Brlek predaje na Katedri za opću povijest književnosti Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Association Internationale de Littérature Comparée, T.S. Eliot Society, Hrvatskog semiotičkog društva, Društva filmskih kritičara i Društva književnih prevoditelja. S Brunom Kragićem proteklih dvadeset godina uređuje ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu 15 dana. Za Malu knjižnicu Društva hrvatskih književnika priredio je kritičke izbore iz poezije Jure Kaštelana (Sklad urlik, 2019), Bore Pavlovića (Nađenim u nenađeno, 2012), Milivoja Slavičeka (Pjesme s rečenicama, 2022), Antuna Šoljana (Svojeručno – Šoljan, 2013), Ivana Slamniga (Antologija, 2015) i Tonča Petrasova Marovića (Strah od slova, 2014). Autor je knjiga Lekcije: studije o modernoj književnosti (Školska knjiga, 2015) i Tvrdi tekst: uvid i nevid moderne hrvatske književnosti (Fraktura, 2020).
 
Iz knjige:
 
“Postavljeno apstraktno, na pitanje što je poezija, kao, uostalom, i što je književnost, nema, i ne može biti, odgovora – jer se upravo neprestanim otvaranjem tog pitanja poezija jedino uopće i može odrediti. “Ako je,” oprezno naglašava Eliot, “poezija oblik ‘komunikacije,’ poruka je sáma pjesma, a tek sporedno iskustvo i misao koji su u njoj upotrijebljeni.” Prema tome, isključivo iskustvom čitanja stječemo predodžbu o pravilima koja određuju pjesmu, premda je ta predodžba, poznavanje pravila kojima se pjesma služi, nužna da bismo je uopće čitali. Koji su uzroci nedostatnog teoretskog sagledavanja poetske zbilje u tekstu “Sumrak poezije” iznio je Ujević:
 
“Koji bi estetičar, možda Benedetto Croce, mogao sebi da laska, da je, jednom formulom, objasnio sva pjesnička djela, od Homera pa do Verlainea i Tollera? A da li se ona, nota bene, sa tim djelima poklapa? A koji bi estetičar mogao da se zakune da će tekovine prošlosti, u sebi već veoma problematične, ostati nedodirljiva svetinja, za sve budućnosti?”
 
Potražite knjigu "Od Matoša do Maleša" na ljevak.hr!