Matica hrvatska predstavlja knjigu Julije Benešić: 'Izabrana djela' iz biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti u utorak, 17. veljače, u 12 sati (Knjižara MH, Ulica Matice hrvatske 2). Knjigu je priredila Tea Rogić Musa.
vrijeme: 17.02.2026. -
mjesto: Zagreb
O knjizi govore: Dalibor Blažina, Boris Senker, Božidar Petrač i Tea Rogić Musa.
Julije Benešić, hrvatski je književnik, jezikoslovac i prevoditelj (Ilok, 1883 - Zagreb, 1957). Službovao je kao profesor, lektor za poljski jezik i intendant HNK-a u Zagrebu. Pisao je pjesme, eseje, putopise, dnevničku prozu, kritike i feljtone, a djelovao je i kao leksikograf. Jedan je od najvećih naših poznavatelja poljske kulture i jezika.
„Izbor iz djela za ovo izdanje načinjen je s obzirom na sve aspekte njegova književnoga pisanja. Lirika je zastupljena u reprezentativnom, antologijskom izboru, dosad najpotpunijemu. Poglavlje
Kratke proze i putopisni zapisi najmanje su poznat dio Benešićeva opusa i bacaju drukčije svjetlo na Benešića kao prozaika, sklona istodobno i lirskoj prozi i drugoj krajnosti, estetiziranom i hibridnom historiografsko-fikcionaliziranom feljtonističkom i putopisnom diskursu. Treći dio donosi
Eseje, kritike i članke (u tri cjeline:
O hrvatskoj književnosti,
O kazalištu i
O poljskoj književnosti). Njihov je izbor načinjen s obzirom na neprijepornu važnost za istraživanje hrvatske književnosti, povijesti kazališta i hrvatsko-poljske književne veze između dvaju svjetskih ratova.
Ti su tekstovi dio hrvatskoga književnokritičkoga kanona te su i danas nezaobilazna predmetna literatura i književnopovijesni izvor. Kao jedan od najvažnijih intendanata u modernoj hrvatskoj kazališnoj povijesti, Benešić je napisao niz kritičkih tekstova koji osvjetljuju tadašnje prilike u kazališnom i glumačkom životu te su odavna prihvaćeni kao prvorazredno teatrološko vrelo.
Benešić je najvažniji hrvatski predinstitucionalni polonist, jedini u hrvatskoj kulturi koji se sustavno kao prevoditelj, urednik, priređivač, književni povjesničar i antologičar te kulturni posrednik bavio poljskom književnošću u prvoj polovici XX. stoljeća, neprocjenjivo pridonijevši razvoju hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza.
Dnevnički zapisi donose izbor iz kronike
Osam godina u Varšavi, jednoga od ponajboljih autobiografskih djela hrvatske međuratne književnosti, kojim se Benešić pokazao vrsnim književnim dijaristom. U izboru su donesene dvije dnevničke godine, 1932. i 1938, koje obiljem podataka i kulturnopovijesnih uvida zorno svjedoče o pripovjedačkom umijeću autora te su bogat izvor za kulturnu, književnu i političku povijest 1930-ih godina“ (Tea Rogić Musa).
