Predstavljanje knjige 'Babanija' Miroslava Kirina

Uz autora, o knjizi će govoriti urednica Ana Brnardić, pjesnikinja Evelina Rudan te književnica i kritičarka Darija Žilić.
 
YouTube kanal Naklade Ljevak
 
Sukladno propisanim epidemiološkim mjerama, broj mjesta je ograničen.
 
O autoru:
 
Miroslav Kirin rođen je 1965. godine u Sisku. Osnovnu i srednju školu završio je u Petrinji, a studij engleskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, eseje i scenarije te prevodi s engleskog. Objavio je deset pjesničkih knjiga, fotoesejističku knjigu Iskopano (2012.), slikovnicu Zimska potraga (2015.) u koautorstvu s umjetnikom Mingsheng Pijem i autofikcionalni roman Album (2001.), za koji je dobio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini. Objavio i prijevode knjiga Paula Austera, Anne Carson i Wang Jiaxina. Član je programskog odbora Goranova proljeća. Živi u Zagrebu gdje radi kao srednjoškolski profesor.
 
Iz knjige:
 
"Kerber, naizgled krepak starčić u dobroj formi aboridžinske prosijede brade vječito šuti, ležerno se premješta iz hladovine na sunce, izlaže svoju ljetnu broncu. Jeste li ga čuli govoriti? Naravno da niste. To još nije zabilježeno. Vidjeli su ga s Evom, no samo je, čini se slušao, a Eva je govorila i govorila. Kerber ima samo tri glave, zmajsku grivu i rep. Njegova je dužnost strogo paziti da nitko ne umakne iz javnog zahoda, a da ga ne ostavi u najboljem mogućem redu. Čim netko izađe iz zahoda, Kerber uleti kako bi provjerio. Sve mora biti besprijekorno. Kerber pazi da je boca dezinficijensa puna, da nitko ne može u njega poslije upirati prst i govoriti kako se bolesnik zarazio upravo u zahodu koji je on nadzirao. Mediji bi govorili o još jednom slučaju pojave korone, kupalište i čitav grad – ono malo što je  preostalo u njemu – u trenu bi opustjeli, grad bi napokon bankrotirao i odahnuo, i uskoro bi ga zatrpala calvinovski gusta i neprozirna prašina. Zato Kerber dobro pazi da se zna razlika između podzemnog i nadzemnog svijeta. Tko god uđe u zahod uđe zapravo u podzemni svijet i nije zajamčeno da će se poslije opet vratiti u nadzemni svijet. Nedavno je jedno gologuzo dijete smijehom junački svladalo Kerbera bez oružja i odvelo ga na ledinu ispod jablanova gdje je Kerber legao i zaspao. Kada je Kerber ponovno ugledao sunčano svjetlo, sam je sebe uvjerio da ga je onamo odvukao neki snagator koji se predstavio kao Heraklo. Što je dalje bilo, ne zna se, ljetna je sezona minula, a s njom se u nepoznatom pravcu izgubio i Kerber, među domaćim ljudima znan i kao Psoglavac. Navodno živi „negdje istočno“, ali ni to još nije potvrđeno."