vrijeme: 16.10.2026. -
mjesto: Zagreb
(...) 'Multimedijalna umjetnica Ksenija Turčić u svojem radu istražuje napetosti između proturječja koja istodobno nastanjuju ljudsko iskustvo, njihov neprestani suživot, međusobna previranja i nemogućnost konačnog razrješenja. Ona izranjaju u obliku intruzivnih misli, krhotina slika i fragmentiranih sjećanja. Služeći se imaginativnim i vizualnim postupcima unutar proširenog polja slikarstva, umjetnica trga, preslaguje, zamagljuje i kolažira fragmente osobne povijesti posredovane obiteljskim fotografijama, ispreplićući trenutke gubitka i čežnje, straha i boli, nježnosti i povrede. Između onoga što se pamti i onoga što izmiče sjećanju nastaje prostor u kojem se prošlost neprestano rastvara i iznova sastavlja, nikada ne poprimajući konačan, cjelovit oblik.
Zabilješke vremena, krhotine obiteljske povijesti, oslobođene kronologije i čvrstog narativnog slijeda, u prostoru se nižu, talože i nabiru u aglomerate slika, tvoreći svojevrsno svetište, katedralu vlastitih sjećanja. U toj intimnoj arhitekturi pamćenja toplina kestenjastih očiju nosi jednaku težinu kao i događaji koji su nepovratno promijenili tijek jednog života. Jer sjećanje ne poznaje hijerarhiju ni pravocrtno vrijeme. Kako je zapisala Irena Vrkljan, „prošlost živi u nama bez kronologije. Sve je istovremeno tu, i sve boje, svi osjećaji”. Nasuprot toj nestalnoj, fragmentiranoj unutarnjoj geografiji, pejzaž ostaje. Nijemi svjedok vremena koje prolazi, onaj koji je postojao prije nas i koji će nas nadživjeti, ravnodušan prema dolascima i odlascima, našim ljubavima i gubicima.' (predgovor, Petra Šarin)
Izložba će biti otvorena do 30. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
