Otvorenje izložbe „Autentičnost leži u oku promatrača“ u Puli

Izlažu:

Barčot-Nikolac Fanita, Bušalić Ana, Čačić Antonia, Fučkar Senka, Gustini Igor, Jelušić Maja, Kos Paliska Vera, Legović Branka, Martinović Jelena, Matjan Dorica, Novotny Snježana, Peculić Izabela, Peraić Raguž Anastazija, Planteković Irena, Polaček Koraljka, Rašović Bodiš Nataša, Ružić Petra, Šabić Petra, Špoljar Andrašić Gordana, Špoljar Vesna, Teodorović Tea, Topić Vanina, Tršan Ljiljana, Vasiljev Asja, Vereš Tea, Vučić Mia, Vukić Tereza, Zbašnik Andrej i Zeman Matea.

O projektu

'Pojam autentičnosti u umjetnosti subjektivan je i višeznačan. Percepcija nekog djela ovisna je o naobrazbi, iskustvu, doživljenom, emocijama, spremnosti promatrača za prihvaćanje drugačijeg. Isto djelo svaki promatrač može različito percipirati i definirati. Za neke, autentičnost je usko povezana s umjetnikovim namjerama, tehnikama i korištenim materijalima, dok je za druge ukorijenjena u emocionalnom odjeku doživljenog, odnosno osobnoj povezanosti s umjetničkim djelom. Kao gledatelji, često se oslanjamo na vlastita iskustva, kulturnu pozadinu, ali i naše predrasude kako bismo dešifrirali što čini autentičnost. Premda nam subjektivnost omogućuje da umjetnost raščlanjujemo na dubljoj razini, često pod utjecajem zajedničkog ljudskog iskustva preispitujemo ili potiskujemo vlastitu percepciju i predrasude i konformistički prihvaćamo nametnute stavove. Kako to lijepo sažima Josef Albers: „Masovno demaskiranje rodilo je - nasuprot svim očekivanjima - neki 'all-alike conformism', tj. takvu uniformnost kakva nikada prije nije bila viđena“.
 
Autentičnost je ključni aspekt suvremene umjetnosti. U eri u kojoj prevladavaju društveni mediji umjetnicima je olakšano stvaranje djela, pa osluškujući u stvarnom vremenu reakciju publike mogu „mjeriti“ odjek koji postižu. Raznolikost tehnika i alata koje im stoje na raspolaganju omogućuje raspon kreativnog stvaranja kakav donedavno nije bio pojmljiv, što pak nužno vodi preispitivanju tradicionalne predodžbe o umjetnosti, kreativnosti i autorstvu. Beuysovsko sve jest i može biti umjetnost prisutno je u ponekad sirovim i emotivnim djelima, konceptualnim, često provokativnim instalacijama umjetnika performansa, skulpturama nejasnih oblika, a referira se i u umjetnosti generiranoj umjetnom inteligencijom. Budućnost umjetnosti vjerojatno će biti spoj tradicionalnih tehnika i vrhunske tehnologije. Društveni mediji i internetske platforme još će više demokratizirati umjetnost, omogućujući umjetnicima da se izravno povežu s publikom ili, poput Banksyja, stvaraju suradnička djela. To će vjerojatno promijeniti i način na koji doživljavamo umjetnost i redefinirati ulogu umjetnika kao i samu definiciju onoga što čini "umjetnost". 
Naša je percepcija poljuljana. Posjećujući izložbe suvremenika bivamo prisiljeni priznati da ne možemo baš uvijek jasno definirati doživljeno a da se ne dotaknemo naracije koja je neizostavni pratitelj umjetnosti od druge polovice 20. stoljeća naovamo.' (...) - Ivica Nikolac, kustos projekta