U velikom tjednu uoči Uskrsa, objavljena je monografija 'Snimanje (skidanje) s križa), freska Ludovica Seitza u Strossmayerovoj katedrali'. U ovu 'malu monografiju', koju je priredio Mirko Ćurić, uvršteni su tekstovi koje su o ovoj freski napisali Josip Juraj Strossmayer, Isidor Kršnjavi, Milko Cepelić, Franjo Marković te Antun Jarm.
vrijeme: 01.04.2026. -
mjesto: Đakovo
Monografijom Snimanje Isusa s križa još jednom se pokušalo upozoriti na potrebu da se umjetnička djela u Strossmayerovoj katedrali (pr)ocjenjuju i pojedinačno te podsjetiti na značajne umjetničke dosege Ludovica Seitza (Rim, 1844. - Rim, 1908., koji je svojim freskama i osobnošću ostavio velikog traga ne samo u Đakovu i Strossmayerovoj katedrali, već i u talijanskoj i europskoj kršćanskoj umjetnosti svoga vremena.
Ta freska iz Strossmayerove katedrale, dovršena 1879., jedna je od onih koja je izazvala oprečne ocjene suvremenika Za Isidora Kršnjavog slika „skroz i skroz moderna, loša…“ dok Milko Cepelić smatra kako je dobra „jer mu slika izlazi nješto žalosnija te pobuđuje više na pobožnost…“
Kršnjavi osporava ovu fresku kao tehnički loše izvedenu, ona je po njemu „jalovo moderna kompozicija, težnja za originalitetom, kaprica umjesto umjetničke savjesti i čistog naivnog osjećaja“. Zvonimir Marković je smatra najuspjelijom Ludovicovom freskom, uz Rođenje Isusovo. Strossmayer i Cepelić hvale učinke ove kompozicije kao najvažniju vrijednost: freska izaziva sažaljenje, ganuće, suosjećanje, pročišćenje, kršćansku utjehu. Franjo Marković naziva fresku "divnom", a kao posebnu vrijednost ističe to što je freska Ludovica Seitza, zadahnuta mišlju biskupovom, "koji, kako je u sliku rodjenja Isusova dao staviti raznostrane hrvatske pučane kao poklonike i daritelje Isusu, tako je u ovu sliku dao staviti svetce iz krajeva ili za krajeve hrvatskoga naroda, a poimence dva starodavna biskupa i mučenika sriemska..."
Fotografija: Freska Snimanje Isusa s križa u Strossmayerovoj katedrali, snimio Mihael Kelbas
