Otvorenje izložbe „Dvanaest desetljeća željeznice kroz Đakovo“ održat će se u petak 17. listopada u 19 sati u Muzeju Đakovštine. Izložba je ostvarena u suradnji s Hrvatskim željezničkim muzejom.
vrijeme: 17.10.2025. -
mjesto: Đakovo
Izložba je rezultat suradnje između Muzeja Đakovštine i Hrvatskog željezničkog muzeja, a njeni autori su Mateo Dragičević (MĐ), Josip Kajinić (HŽM), Kristina Pavlović (HŽM) i Renata Veličan (HŽM).
Otvaranje željezničke pruge u Đakovu 1905. godine označilo je važan korak u procesu modernizacije grada u sklopu šireg razvojnog okvira Austro-Ugarske Monarhije. Ovaj događaj može se sagledali kao dio opće europskog infrastrukturnog trenda s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada su prometne inovacije služile kao temelj za transformaciju perifernih i ruralnih sredine u urbane, funkcionalne cjeline povezane sa središtima političke moći, kulture i gospodarstva. Željeznica nije samo olakšala kretanje ljudi i roba, već je imala duboke posljedice za gospodarsku strukturu, kulturni život, biskupijsku infrastrukturu i dugoročnu razvojnu dinamiku grada. S gospodarskog aspekta, Đakovo je dotad bilo agrarno središte sa snažno razvijenim ratarstvom, vinogradarstvom i stočarstvom. Željeznica je omogućila jeftiniji i brži izvoz tih proizvoda prema tržištima u Osijeku, Pečuhu, pa čak i Budimpešti, čime su se stvorili preduvjeti za veću konkurentnost lokalne proizvodnje. Istodobno je omogućen i uvoz kvalitetnijih alata, građevinskog materijala i industrijskih dobara što je potaknulo razvoj obrta i trgovine. Prometna dostupnost imala je i važnu društvenu dimenziju. Omogućila je veću mobilnost stanovništva, kako u smislu radne migracije, tako i u pogledu dostupnosti obrazovanja, zdravstva i administrativnih usluga.
Đakovo se prometno integriralo u mrežu gradova istočne Slavonije, što je utjecalo na svakodnevni život i ubrzalo proces urbanizacije. Kao sjedište biskupije, Đakovo je imala važno crkveno i kulturno značenje. Željeznica je omogućila snažniju komunikaciju s drugim biskupijama i katoličkim institucijama unutar Monarhije. Time je olakšan dolazak bogoslova, profesora, ali i visokih crkvenih dostojanstvenika, što je učvrstilo položaj Đakova kao crkvenog središta. Episkopat tadašnjih biskupa, poput Josipa Jurja Strossmayera (iako je umro pet mjeseci prije otvaranja pruge), koristio je infrastrukturu za širenje kulturnih, prosvjetnih i nacionalnih ideja. U konačnici, izgradnja željeznice u Đakovu simbol je ulaska grada u moderni prometni i gospodarski sustav srednje Europe. Ona je poslužila kao sredstvo integracije i osnaživanja lokalnog identiteta u jednom složenom političkom vremenu, koje je balansiralo između tradicije biskupijskog autoriteta i izazova novog, industrijskog doba.
Izvor: MDC
