Munir Vejzović, "Bakanal, tijelo i smrt" - izložba u Zaboku

'Opus Munira Vejzovića jedan je od posebnijih slikarskih i crtačkih svjetova u modernoj hrvatskoj umjetnosti. Na tragu velikog vala odavanja hommage-a značajnim europskim umjetnicima 20. stoljeća, ovaj je umjetnik izgradio rukopis koji možda – bez obzira na sav njegov vitalizam, hedonizam, raskoš motiva i boje – pomalo pesimistično ukazuje na činjenicu kako su vrhunci europske umjetnosti i civilizacije prošli i kako danas još možemo živjeti samo na njihovim fragmentima, sjećanjima ili krhotinama. No opet, u tom okretanju prema prošlosti, Munir je formirao specifičan stil i motive koji funkcioniraju bezvremeno, bez obzira na sve slikarske trendove i mijene.

Za manifestaciju Dani Ksavera Šandora Gjalskog umjetnik je pripremio izbor slika većih i velikih formata iz njegovih različitih ciklusa, s motivima prirode, pastorale, na tragu antičkih fresaka s motivima bakanalija, slavljenja prirode i života (Bakanal, Cirkus, Pastorale). U njima se pomalo postmodernistički reflektira utjecaj različitih francuskih modernih slikara iz prve polovice 20. stoljeća (Cézanne, Picasso, Vlaminck, Vuillard, Dufy, Bonnard, Chagall), uz neosporan umjetnikov autentičan vid sinteze. Tonko Maroević ističe kako mu je najvjerojatnije profesor Antun Mezdjić na zagrebačkoj Akademiji mogao prenijeti "iznimno strogu i metodičnu morfologiju, na tragu sezanizma", što se osjeća u građenju strukture Munirovih kompozicija. Na realističkoj osnovi umjetnik nadograđuje motive i morfologiju koja se transformira u modernistički rukopis i vokabular, povremeno hodajući po rubu nadrealističkog i fantastičnog slikarstva.' (...)