Ministrica kulture i medija uputila je izraze sućuti u povodu odlaska jedne od najvećih hrvatskih etnologinja Zorice Vitez

Odlaskom Zorice Vitez hrvatska je znanstvena i kulturna javnost izgubila jednu od svojih najpredanijih istraživačica i promicateljica tradicijske kulture, znanstvenicu koja je tijekom više od četiri desetljeća profesionalnog djelovanja povezivala znanstveno istraživanje i kulturnu praksu, teorijsko znanje i terensko iskustvo, baštinu i suvremenost. Tradiciju nije razumjela kao nepromjenjiv ostatak prošlosti, nego kao živi i dinamičan dio suvremene kulture, čije se značenje neprestano obnavlja u pojedincima i zajednicama koje je prenose.

Nakon studija etnologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, cijeli radni vijek provela je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u kojemu je djelovala i kao ravnateljica te znanstvena savjetnica. Svoj znanstveni rad posvetila je proučavanju običaja, odnosima tradicijske i suvremene kulture, metodologiji i revalorizaciji etnoloških istraživanja te predstavljanju tradicijske kulture na sceni i u medijima. Terenska istraživanja provodila je u Hrvatskoj, Slovačkoj i Austriji te u dokumentaciju Instituta pohranila bogatu rukopisnu, zvučnu, fotografsku i video-građu. Terenske razgovore s kazivačima i sudionicima folklornih smotri smatrala je jednim od osobito vrijednih iskustava svojega profesionalnog života, ističući kako su je ti susreti obogatili spoznajama o ljudskim vrijednostima neovisno o podrijetlu, obrazovanju i društvenom položaju. Rezultate svojih istraživanja objavila je u više autorskih i koautorskih knjiga te brojnim znanstvenim i stručnim radovima.

Zorica Vitez povezivala je znanstveno istraživanje s primjenom i popularizacijom znanosti, zbog čega je često surađivala s radijem i televizijom, pisala novinske članke i osvrte, sudjelovala u organizaciji folklornih priredbi te bila autorica velikih etnografskih izložbi.

Posebno mjesto u njezinu djelovanju pripada Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu gdje je kao stručna i umjetnička ravnateljica razvila novi koncept Smotre, učinivši je tematskim i interaktivnim festivalom, otvorenim različitim pristupima predstavljanju baštine. Njenim zaslugama, u suradnji s Ministarstvom kulture i Gradom Zagrebom, Međunarodna smotra folklora dobila je status nacionalnog festivala.

Za svoj je znanstveni rad i zasluge u kulturi zasluženo je primila mnoga priznanja i nagrade, među ostalim, Državnu godišnju nagradu za znanost,  državno odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića te Nagradu Hrvatskog etnološkog društva „Milovan Gavazzi“ za životno djelo. Smatrala je da je u profesionalnom životu imala sreću jer je radila ono što ju je zanimalo i veselilo, a priznanja je primala sa zahvalnošću, ističući da mnogi zaslužni ljudi nisu imali jednaku sreću. Bila je izravna, kritična i samostalna. Profesija joj je značila mnogo, ali je posebno cijenila obiteljski život, a suprug Zlatko, kći Jelena i unuke bili su njezino trajno životno uporište.