Kristian Novak je dobitnik nagrade Fric za roman 'Slučaj vlastite pogibelji'

Žiri nagrade Fric, predvođen predsjednicom, teatraloginjom Natašom Govedić, a u kojem su još bili molekularna biologinja Dragomira Majhen, povjesničarka umjetnosti Petra Vugrinec, kritičar, antologičar i teoretičar književnosti Tomislav Brlek, teolog Dalibor Milas i povjesničar Hrvoje Klasić, u šest proznih naslova koji konkuriraju za to prestižno priznanje, nazvano nadimkom Miroslava Krleže, uz Novakovo djelu uvrstio je i sljedeće autore te njihova djela: Magdalenu Blažević i "Sezonu berbe" (Fraktura), Miljenka Jergovića i "Rat" (Fraktura), Tanju Radović i "Odu mladosti" (Meandar Media), Marka Tomaša i "Knjigu za Maju" (VBZ) te Antu Tomića i "Nadu" (Hena Com).

Obrazloženje nagrade Fric za 2024. godinu

U romanu Slučaj vlastite pogibelji Kristian Novak ponovno tematizira jedno policijski nerazrješivo samoubojstvo, koje je je, kao i sva samoubojstva, dugo oblikovano gorivom društvenog nasilja. I ovdje, kao i u svojim ranijim romanima (Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši), Novak pita čitatelja kako to da o nasilju nemamo stav ili čak nasilje smatramo uvriježenim, „normalnim“. Kad smo se točno adaptirali na „neizbježnost“ zlostavljanja? Kad smo zaboravili da iza svakog samoubojstva u pravilu stoje mnoga simbolička ubojstva iste osobe?

Stil i ritam romana nastoje govoriti „kamerom iz ruke“: ispovjednim glasom jedne kolerički neumjerene učiteljice i filmskim sekvencama iznimno uravnoteženog policajca čiji se brat ubio. Ovaj stilski eksperiment postiže upravo suprotno od intimnosti: pratimo koliko se prvo lice jednine zapleće u vlastite slijepe točke, kao i do koje mjere film - pripovijedanje kao dokumentiranje - umjesto „gole istine“, također uvijek gradi svoj narativ kroz selekciju i kalibraciju fragmenata, samim time osporavajući cjelovist, potpunost, iscrpivost svjedočenja. Selekcija i fikcija uvijek su tu, zbog čega ih možemo pobijediti jedino novom fikcijom, novim pripovjedačkim strategijama njihova razotkrivanja. Tekst naglašava i koliko malo, uvijek premalo, znamo o zviždačima, zbog čega njihove priče treba otkopati i od mitologizacije i od prelakog zaborava. Slučaj vlastite pogibelji divan je poetski naslov koji otkriva da ne možemo do kraja saznati što je doista bilo prije: ubojstvo ili samoubojstvo iste osobe. Novakov tekst pri tom ne upada u etičko sivilo, već u napor da čitatelj pažljivo promotri što smrt ostavlja za sobom i koliko se iz tragova sloma mogu graditi posve novi životi.

Krležijanski govoreći, Kristian Novak je pisac „novog kopna“ (sad se naravno referiram na Krležinu dramu Kristof Kolumbo). Pisanje mora biti doticanje zabranjene plovidbe, govor o društvenim tabuima, uvid u krizu posade. Mora biti i nova ispostava samog jezika. Veli Krleža: „Novo ne može biti u kružnici. Novo ne može biti u vraćanju. I ja vjerujem u oblike, ljudi, koji se ne vraćaju! Eto! Ja ne ću da se vratim!” Zato se ove godine Fric ne vraća, negu putuje dalje, prema nemogućem ljudskom Poštenju kao kontinentu od kojeg ne kanimo odustati, s “Kristofom” Novakom na čelu nevelike nam, ali zato nepokolebljivo ambiciozne književne posade.

Književnu nagradu Fric utemeljili su 24sata i tjednik Express.

Izvor: Književna nagrada Fric - Facebook