Književni petak: 'Veljko Bulajić: čovjek koga ne treba zaboraviti'

Drugoga travnja napustio nas je jedan od najvećih jugoslavenskih i hrvatskih redatelja svih vremena. Autor neorealističkih izvorišta, potpisnik nenadmašenih antifašističkih epopeja, majstor velikih društvenih tema poput migracija, industrijalizacije i rata. Usprkos međunarodnoj slavi, opus Veljka Bulajića u novom je društvenom kontekstu izložen strabističkoj recepciji opterećenoj kontekstom „crvenog vala“. Naslov ove tribine upućuje stoga na jedan, na prvi pogled atipičan Bulajićev rad - djelo filmske fantastike smješteno u prošlost stariju od Drugog svjetskog rata po kojemu ga uglavnom pamtimo. Ako tome pomalo bizarnom i za tadašnje vrijeme podosta frivolnom filmu, kojega se gledalo i u alegorijskom ključu, pridodamo i hladnoratovsku distopijsku parabolu Rat, opusu redatelja Kozare i Bitke na Neretvi tipska ladica vještog kompozitora spektakularnih masovnih scena i ansambla likova te dobrog Zavattinijeva učenika najednom postaje pretijesna.
 
U uzorno neorealističkim kriškama života Vlaka bez voznog reda ne postavljaju se za jugoslavensko društvo uistinu subverzivna pitanja, no ta tvrdnja prestaje vrijediti u drugom dijelu Bulajićeva opusa. A što tek reći o njegovu neigranom stvaralaštvu u koje pripada i Skoplje '63, najbolji dokumentarni film Venecijanskog festivala 1964? Ili o modernističkom Pogledu u zjenicu sunca koji se smjestio usred temeljno klasičnog opusa? Čak i da je bio samo „vješt producent vlastitih filmova“, za što ga ponekad optužuju, Veljko Bulajić zaslužio bi svoju „kartu u povijest filma“... (S. M.)
 
O stvaralaštvu Veljka Bulajića na filmskoj tribini Književnog petka 24. svibnja razgovaraju redatelj Rajko Grlić, slikarica maske Ana Bulajić Črček i filmolog Tomislav Šakić. Urednik i voditelj tribine je filmski kritičar, komparatist književnosti i povjesničar Silvestar Mileta.