Projekt Cargo Transfer/Pustara Kozjak nastavak je koncepta Cargo Transfer/Rijeka, 2017. u kojem bijela venecijanska gondola prenosi svoj teret s lokacije na lokaciju. Po prvi put upotrijebljena kao artefakt 2013. na 55. Venecijanskom bijenalu u izložbenom projektu ,Između neba i zemlje, gondola je nastavila svoja izmještanja u okviru istoimenog projekta /Umjetnički Paviljonu Zagreb 2014.; MLU Osijek 2015.; MSU Banja Luka 2013, MMSU Rijeka 2017/.
U svim ovim umjetničkim transformacijama i promjenama lokacije, zadržala je svoju osnovnu namjenu iz performansa izvedenog u Veneciji 2013. /Nesvjesno: Kanal Grande/-u funkciji je prijevoznog sredstva/plovila koje komunicira i prenosi sadržaje iz nesvjesnog, njezin teret su ljudski snovi, čiji je ona istovremeno i nositelj i označitelj.
U prostornoj intervenciji Cargo Transfer/Pustara Kozjak, ona svoj umjetnički i civilizacijski teret premješta u jednu od baranjskih pustara u blizini Kopačkog rita, Kozjak, odlaže ga u beljski hangar koji je služio za smještaj poljoprivrednih strojeva prije i poslije žetve. Nadrealni susret bijele gondole i zapuštene ljepote baranjske pustare*, prizor je koji se može vidjeti sa ceste uz hangar.
*Baranjske pustare su bivša beljska poljoprivredna gospodarstva izgrađena sredinom 19st., građene su planski kao manji proizvodni pogoni s naseljima za radnike. Po svojoj ekonomskoj funkciji, demografskoj strukturi i urbanističkoj organizaciji jedinstvena su pojava u Hrvatskoj. Početkom 19st. postojalo je u Baranji 30-tak ovakvih proizvodnih jedinica. Krajem 70-tih započelo je njihovo odumiranje. Osim nekoliko pustara koje su prerasle u radnička naselja, sada su to mjesta prepuštena prirodi i propadanju.
Neke od baranjskih pustara: Hatvan, Bodorfok, Brestovac, Brod Pustara, Kozjak, Sokolovac, Jasenovac, Zeleno polje, Sudaraš, Mitrovac, Mirkovac, Sarkanj, Šebešir, Karašica, Pjeskovi, Topolik, Zlatna Greda.
Projekt podržava Ministarstvo kulture i medija RH.
Sponzor projekta: Belje plus.d.o.
