Izložba učenika ŠPUD-a - 'Uozbiljena igra'

'Kako nas predstaviti, mozgam, a ne zabrazditi u općenitost i  fraze o odgojno- obrazovnom procesu, povratnim informacijama, kompetencijama i sličnim divotama? Što nam je posebnost, diferentia specifica, i stane li sva ta razbarušenost u riječ? Najmlađi  smo odjel, deveti,  ali sigurno ne i “deveta rupa na svirali”. To sigurno nismo. Aranžirati, otprilike, znači dovesti nešto u red (raspored, poredak), urediti za određenu svrhu. Međutim, ako navratite na Aranžersko-scenografski odjel Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, mogli biste se poprilično iznenaditi. Nikakav “red” nećete tu zateći.
Na prvi pogled (dobro, i na drugi) gužva, ne-red (stvarni ili kreativni, tko će ga znati?), raznorazni materijali i alatke, žice, papiri, posudice  ispunjene nepoznatim sadržajima, folije, ljepljive trake, novine, ploče  stiropora... puno stiropora. Na ulazu izvješen citat - Ne prestajemo se igrati zato što ostarimo, nego ostarimo zato što smo se prestali igrati (G. B. Shaw). Scenografija je, uglavnom, vezana uz izradu i opremanje scene na kazališnoj pozornici, u filmskom ili televizijskom studiju prema  zahtjevima dramskog teksta ili scenarija. Shodno takvom određenju, prirodi posla koji nije usmjeren izradi pojedinačnog, samodovoljnog artefakta, raspon oblikovnih znanja kojima aranžersko- scenografski dizajner treba ovladati povelik je. Ta znanja i vještine podrazumijevaju snalaženje u najrazličitijim materijalima, likovnim izrazima i metodama likovne gradnje. Uključuju bavljenje prostorom, stvarnim i likovnim, u najširem smislu. Zahtijevaju ovladavanje znanjima (crtanje, slikanje, modeliranje...) koja neće biti samo puki zbroj “kompetencija”, već će se iskazivati sinergijski. Kao nužnost, kroz predmete struke (crtanje i slikanje, dekorativno crtanje i slikanje, dekorativno oblikovanje, oblikovanje prostora, plastično oblikovanje, aranžersko- scenografske tehnike, projektiranje, scenografija, tehnologija) postavlja se potreba osvještavanja cjelokupnog procesa likovne prakse. Svi navedeni aspekti i stručni  sadržaji čine sastavnicu bilo kakvog aranžerskog ili scenografskog  promišljanja.
U tom kontekstu otvara se prostor za kreativno djelovanje kroz aktivan odnos prema konkretnom materijalu te pokušaj iznalaženja vlastitih sredstava izraza. Poticanje istraživanja, analitičkog mišljenja, razvijanje vlastitosti i inzistiranje na procesualnosti od najveće su važnosti. Isto tako, valja svladati i motoričke preduvjete za izvođenje pojedinih zadataka. Naš idealni đak stoga je mladac /mladica koji se još traži, koji  još nije pronašao svoju “ladicu” u smislu opredjeljenja. Radoznalac, kreativac, štono se kaže nemirna duha. Po mogućnosti i “načitan”. Kroz tri godine bavljenja stručnim sadržajima učenice i učenici imaju mogućnosti (vremena nikad dovoljno) kroz igru koja se uozbiljuje i ozbiljuje temeljito propitati i pročistiti vlastitu ambiciju i razinu aspiracija, ali i u najtraumatičnijim, formativnim godinama, živjeti neku vrstu produženog djetinjstva.' (Predgovor Igora Modrića)

https://www.facebook.com/ISOSPUD/