vrijeme: 22.07.2025. - 12.09.2025.
mjesto: Split
»Na naknadno konstruiranom, ali nepomičnom zidu Galerije Kula, naizgled jednostavna rečenica nudi posjetitelju objašnjenje izvedbe: „U sklopu projekta 'Untitled 2025' u Galeriji Kula u Splitu, izvođač izračunava svoj položaj u galeriji - bez korištenja elektroničkih uređaja - na temelju temperature u Splitu, prisutnosti posjetitelja, globalne upotrebe emojija i trenutačnog broja zrakoplova na nebu.“ Premda se tekst doima transparentnim, on zapravo prije svega otvara prostor radikalne neodređenosti. Parametri izvedbe, iako na prvi pogled konkretni, djeluju međusobno nerelacionirano, gotovo nasumično - njihova veza s ishodom (pozicioniranjem izvođača u prostoru) ostaje potpunoma netransparentna. Pa čak i ako bi se realizirala uz pomoć kakvih sofisticiranih uređaja, njihova bi logika i dalje bila zagonetnom. Stoga se nameće ključno pitanje: kako razumjeti izvedeno kada izostaje oslonac u poznatim epistemološkim strukturama?
U središtu rada nalazi se tijelo izvođača za pokretnim stolom, tijelo koje se premješta, ali bez mehaničke predvidivosti, slijedeći unutarnju dinamiku izvedbe koja je promatraču uskraćena. U tom kontekstu, 'Untitled 2025' postaje artikulacija napetosti između deklarativnog (parametri kao model realiteta) i stvarnog (konkretna, ali neuhvatljiva izvedba). Istovremeno se konstruira i desubjektivira prostor same galerije: prostor se više ne percipira u stabilnim koordinatama promatračeva pogleda, već kao dinamička funkcija neizvjesnih varijabli koje više sugeriraju algoritam nego sustav značenja.
Rad Tome Savića Gecana tako poziva na promišljanje odnosa između percepcije, mjerenja i prisutnosti: između onoga što je moguće locirati i onoga što je izvedeno mimo registra razumljivog. Posjetitelj biva aktiviran, ne kroz participaciju u uobičajenom smislu, već kao promjenjiva jedinica u sustavu koji proizvodi uvjete same izvedbe. Time 'Untitled 2025' na suptilan, ali duboko destabilizirajući način, tematizira način na koji suvremena logika prikupljanja podataka - čak i kada je samo izrečena - redefinira načine na koje poimamo tijelo, prostor i stvarnost umjetničkog čina.«
- Dalibor Prančević
