Izložba Vilim Svečnjak - Mjesta i ljudi, izbor radova iz obiteljske ostavštine, otvara se u ponedjeljak 2. listopada u Gradskoj galeriji Zabok, s početkom u 19 sati.
vrijeme: 02.10.2023. - 18.10.2023.
mjesto: Zabok
(...) Kao slikarova nećakinja i nasljednica, posjedujem velik i zanimljiv dio njegovoga opusa. Budući da je cilj svakog likovnog djela da se obrati publici i da, u konačnici, krasi nečije zidove, zahvaljujem Gradskoj galeriji Zabok na prilici da se dio njegovih radova iz moje kolekcije izloži zabočkoj publici. Vilim Svečnjak, kojem su otac i majka bili iz Zagorja, veliku je inspiraciju crpio iz koloritnih zagorskih pejzaža te ih je volio ovjekovječiti na platnu. Običavao bi jutrima promatrati i skicirati zagorske obzore te uživati u jutarnjem buđenju boja. Iako pejzaži možda i nisu doživljeni kao likovni vrhunac njegovog statusa u povijesti hrvatskog slikarstva, uistinu su jedan vid njegovog intimnog spajanja sa zemljom iz koje je došao i s kojom je osjećao neraskidivu povezanost do kraja svojeg života i likovnog djelovanja. Upravo su neki od zagorskih pejzaža zabilježeni kao zadnja djela prije nego što je zauvijek odložio svoje kistove. Ovdje su izloženi i bolski motivi koji predstavljaju Bol kao mjesto koje je Svečnjak odabrao kao svoju "Dalmatinsku muzu", mjesto gdje je odlučio na neki način pustiti svoje korijene. Iako je neposredno pred Drugi svjetski rat i nakon njega proveo dosta vremena na našoj obali vrijedno evidentirajući vizure i krajolike, ribare i težake, na kraju je odlučio da je upravo Brač otok na kojem želi izgraditi svoj mirni kutak. Tada već kao etablirani umjetnik u godinama, opet bi neumornom znatiželjom izlazio sa štafelajem i platnom te hvatao motive Bola (od kojih su neki i ovdje predstavljeni). Posebno je intimna slika "Vrt u Bolu" koja je doslovno motiv njegova vrta pred kućom, drvo koje je on zasadio i vrt u kojemu sam ga toliko puta vidjela kako znalački od boja na paleti nastaju neviđene kombinacije osjećaja na platnu. Naravno da ja, kao nećakinja koja je sa Svečnjakom provela toliko vremena, ne mogu biti objektivna u procjeni njegovoga rada, ali mi je drago kada mlada likovna publika kojoj je Svečnjak nepoznat i dalek ili eventualno poznat iz nekih likovnih leksikona, pozitivno reagira na tu razigranost njegovih motiva. Ja, koja se svaki dan budim uz jarke kolorite krajolika naših krajeva jednostavno ne bih mogla zamisliti život bijelih zidova, bez zvuka, bez tona i na tome ću uvijek ujaku biti zahvalna, a on će sigurno biti zadovoljan da se upravo na 30. obljetnicu smrti može obratiti zabočkoj publici. - Višnja Stopar-Poljančić
