Otvorenje samostalne izložbe radova autorice Nike Lamešić pod nazivom "Ambivalencija” održat će se u srijedu, 11. ožujka u 19 sati u galeriji Šira.
vrijeme: 11.03.2026. -
mjesto: Zagreb
Iz predgovora izložbe:
“Opuštajući šum šivaće mašine ritmičan je i ravnomjeran. U radu Nike Lamešić on nije samo zvuk, već postaje ritam rada i ritam sna, ponavljajući obrazac koji istodobno smiruje i uznemiruje. Ujednačeni tempo uboda igle ne oblikuje samo materijalnu strukturu rada, već i utjelovljuje njegov sadržaj - njegovo zujanje djeluje poput bijelog šuma koji svijest uvodi u međuprostor sna i jave.
Prišivci u formi stripovskih sličica, uvode nas u početak priče - trenutak tonjenja u san. Sukcesivne slike - pogled kroz prozor, brojanje, uspavljivanje - vode prema šumu, odsustvu svijesti, vizualiziranoj kao napeti splet crnog i bijelog konca pod kojim se tkanina zateže. Sličnim postupkom prostor između sna i jave dočaran je na nenosivoj, asimetričnoj košulji. Motivi upisani u tekstil remete stabilnost odjevnog predmeta, čineći njegovu strukturu napetom i nesigurnom. Košulja zadržava formu tijela koje bi je moglo nositi i sugerira njegovu fizičku prisutnost, dok se narativ rada odvija u prostoru iz kojeg je svijest izmještena. U kontekstu ovih radova, šivanje nije samo sredstvo prikazivanja; sam proces šivanja simulira metodu uspavljivanja…
….Ovi su likovi prikazani gotovo dječje, infantilno, naglašavajući krhkost subjekta koji sanja. Njihovi oblici pobuđuju iracionalne, djetinjaste strahove od onoga što ne postoji, ali se uporno vraća u snu. Pokrivač je išiven strpljivo i repetitivno, ubod po ubod igle, a repetitivnost koja je prethodno smirivala sada multiplicira strahove. Razapet preko kreveta, on podrazumijeva tijelo koje spava, mirno i nepomično, dok se nemir odvija u sferi uma. Drugi ciklus prišivaka, izveden u dubokom tisku, sadržava otiske prstiju, kože i kose, kao nejasne dokaze prisutnosti u maglovitom prostoru sna. Kao i ostali radovi, tiskani tragovi tijela sugeriraju njegovu prisutnost i onda kada ga nema - u prostoru između jave i sna, svjesnog i podsvjesnog.
Repetitivnost šivanja se u radu ne pojavljuje tek kao formalna karakteristika, nego kao princip koji oblikuje narativ i temu rada. Ponavljajući čin šivanja istodobno smiruje i potencira nelagodu, stvarajući tako radove u kojima se snovi ne prikazuju, već događaju.” — Ela Junaković
