Izložba Miomira Miloševića u Rijeci

MILOŠEVIĆ PONOVNO MEĐU NAMA
Miomir Milošević je prije šest godina imao izložbu u galeriji Juraj Klović. Sada, nakon više minulih godina, ima potrebu ponovno pokazati svoje najnovije radove. Slikar koji je odrastao u Beogradu i polazio tamošnju Akademiju, te potom tamo završio i poslijediplomski studij, boravio je dugo i u Americi, kamo ga također odvode obiteljski razlozi, no gotovo je cijeli život, od rane mladosti do kasnih godina svoga života, čvrsto povezan s Rijekom I Primorjem. Mogli bismo pomorskom terminologijom reći da je ovdje trajno spustio sidro.
Iako je slikao I prizore iz Beograda i iz Amerike, prirodu kao i urbane prizore, Milošević je najpoznatiji kao slikar riječkih i primorskih motiva, koji su mu najbliži i najdraži i uvijek im se ponovno vraća.
Podsjetimo se da je slikanje na platnu, bilo uljem ili akrilom, danas jedna od najvećih rijetkosti pa, na primjer, od stotine članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke još njih samo nekoliko slika! Svi drugi „rade“ slike, skulpture, objekte, ili pak posežu za konceptualističkim kombinacijama, za instalacijama i performansima! Stoga moramo ustvrditi da oni koji doista u ruci drže kist i slikarsku paletu, koji još uvijek svoje platno namještaju na štafelaj i - koji stvarno slikaju  - izgledaju kao čudaci, kao preživjeli mastodonti u svijetu poslije sveopćeg potopa.
Zato Milošević i nadalje privlači pažnju upornim i žilavim trajanjem, svojom nepopustljivošću pred svojevrsnim nasiljem nesklonih vremena. Njegovo slikanje prelazi iz estetskog u svojevrsnu etičku dimenziju, poziva nas da pužimo podršku onome koji iskače iz toka, koji se opire struji i koji kao da se ne brine za svoju sudbinu u svijetu koji se ubrzano mijenja i koji - više nije njegov! Gotovo da je za njegove znance i prijatelje, nakon silnih godina slikanja, postalo manje važno pitanje kako slika od pitanja da li još slika!   
I prije šest godina popratio sam njegov nastup. Tada je cijelu izložbu posvetio Rijeci, a sada je proširio zemljopisni prostor, pa izlaže i slike riječke okolice i vedute primorskih gradića. No pristup mu je u velikoj mjeri isti - ili vrlo sličan. 
Rekao sam tada ono što i sada mogao ponoviti: „Slikanje Rijeke za njega je izbor, a ne nužda. Milošević je gradski čovjek, on ne slika prvenstveno prirodu i krajolik, nego grad i strukture. Među rijetkima je koji desetljećima, mogli bismo bez krzmanja reći i „cijeli život“, spontano ustraje na svojevrsnom realizmu. Posljednjih pola stoljeća kojim su se izmjenjivale različite vladajuće umjetničke koncepcije, od apstrakcije, konceptualizma, socijalnog realizma, do postmodernizma i nove slike, Milošević je proživio i još živi na svoj način, u svojevrsnoj intelektualnoj izolaciji… On uspijeva desetljećima obilaziti stari i novi svijet, gradove i urbane aglomeracije i pritom ostati posve netaknut, neozlijeđen od umjetničkih presija okoline!“
Dodao bih još da mu slike izgledaju sve ležernije i sve neovisnije o motivu. Iako naslikane u akrilu, neke izgledaju kao da su akvareli, prozračno, sumarno nabačenih oblika, svijetlo i poletno. I čiste boje, od kojih mu je najmilija plava, a često poseže i za crvenom, slikama pridaju spokoj i vedrinu koje u današnja vremena više nije lako pronaći. 
​—Ervin Dubrović



 

---

Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati,
subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.