Izložba Maje Rožman otvara se u Splitu

𝐈𝐙 𝐏𝐑𝐄𝐃𝐆𝐎𝐕𝐎𝐑𝐀:
"Nigdje-suveniri oznake su u Majinu ciklusu suvremenog korištenja i predodžbe prirode kao ne-prirode. Autorica je svjesna Žižekove sentence - Priroda ne postoji. Treba imati u vidu da priroda nije nimalo bezazlena. Umjetnica joj umjetnošću pridaje estetiku obrnutog sadržaja znakovima-suvenirima od nigdje, koji postaju, kako navodi, tragovi izgubljena značenja: „Kako je nastala ljepota? Kult Zemlje je, potiskujući oko, zatvorio čovjeka u majčin trbuh. U prirodi, tvrdim, nema ničega lijepoga. Priroda je iskonska sila, gruba i promjenjiva. Ljepota je naše oružje protiv prirode; pomoću nje stvaramo predmete i objekte, dajući im granice, simetriju i proporcije. Ljepota zaustavlja i zamrzava neumoljiv tijek prirode.“ Ljepota prirode ideal je koji priželjkujemo ne bismo li nadomjestili naš izgledno izrabljivački odnos prema prirodi i devastiranje Planete. Žižek to paradoksalno tumači navodeći da je ekološka kriza krajnji oblik odgovora realnog na ljudsku praksu povrede prirode posredovanu i organiziranu simboličkim poretkom koji ukazuje na radikalni karakter ekološke krize. Kriza je radikalna ne samo radi opstanka čovječanstva. Na kocki su naše neupitne pretpostavke razumijevanja prirode kao kontinuirana, pravilnog i ritmičnog procesa. Odnosi prema krizi su prema Žižeku fetišistički koji poriču krizu, a karakterizira ih opsesija radom kojim izbjegavamo globalnu katastrofu dok istovremeno princip simboličkog poretka prikriva vlastito nepostojanje. Zaključno postoji i prihvaćanje ekološke krize kao odgovor realnog kaznom za iskorištavanje prirode. Autorica angažirano - kritički propituje besprijekornu estetizaciju vlastitih radova koji upućuju na poimanje prirode kao dekoracije. Potom to zaoštrava tezu upućujući na konzumerizam i otuđenje u naturi pri kojem pejzaži i suveniri gube prvotno i estetsko značenje te postaju oznake prisutnosti."(...)
— iz predgovora, Željko Marciuš - kustos izložbe

Izložba ostaje otvorena do 11. listopada 2026.