Izložba “Kako bi Stan Brakhage gledao Fritza Langa” autora Ivana Faktora u Galeriji SC

Veliki dio opusa istaknutog hrvatskog filmskog i multimedijskog umjetnika Ivana Faktora vezan je uz filmove čuvenog austrijsko-njemačko-američkog redatelja Fritza Langa (1890. - 1976.). Filmski autor i filmofil Faktor svojedobno je gledao Langov film Ranč prokletih (Rancho Notorius) snimljen 1952. godine u kojem se, kao sporedni lik, pojavljuje pljačkaš vlaka Jess Factor. Koincidencija pronaći kod omiljenog redatelja lik sa svojim prezimenom može se tumačiti kao manje bitna, ali i svakako kao još jedna sudbinska odrednica koja će spojiti dva autora.
 
Fascinacija Langom očitovala se u Faktorovom stvaralaštvu kao pažljivo osmišljeni koncept koji proizlazi iz specifičnog mentalnog i estetskog odnosa koji hrvatski umjetnik uspostavlja sa svojim duhovnim mentorom. Relacija Faktorovog umjetničkog stvaralaštva prema filmskom opusu Fritza Langa višeslojna je i složena, jer je prvotna inspiracija prerasla u niz inovativnih, kreativnih i semantičkih postupaka gdje sekvence Langovih filmova postaju idejnim i konstruktivnim dijelovima različitih umjetničkih medija kojima se autor služi. Možda bi bilo ispravno reći da je Faktor te inserte koristio kao svojevrsni readymade, jer ovdje se ne može govoriti o doslovnoj citatnosti već o učešću pažljivo izabranih elemenata Langovih filmova kao polazištu i razgradnji prvotne autorove ideje.
 
Faktorovi rani filmovi, lišeni deskripcije i naracije, idejno i izražajno mogu se sagledati kao filmski ekvivalenti minimalizmu te primarnim i analitičkim postupcima u slikarstvu onog vremena, jer su se prvenstveno posvetili istraživanjima unutar vlastitog izražajnog medija te se mogu i sagledati kao svojevrsna sinteza filmskog i likovnog govora. U Prvom programu iz 1978. godine, Faktor filmskom kamerom snima televizijski ekran na kojem više nema programa već se pojavljuju smetnje (snijeg) koje njime prolaze. Postupak u kojem jednim medijem (filmom) bilježi tehnološku bit drugog (televizija) govori o već izgrađenoj autorovoj svijesti o izvanmedijskom izričaju. To potvrđuje i film naglašenih konceptualnih konotacija Eumig S 905 (vrsta filmskog projektora) iz 1980. godine, gdje prislanja objektiv kamere na objektiv projektora i snima film što se projicira. Faktor s vremenom sve više teži multimedijskim izričaju te će se uskoro prikloniti umjetničkim instalacijama koje sadrže ponešto od svih medija kojima se bavi (film, fotografija, video, performans…). Prvi puta kada se Faktor ozbiljnije referirao na stvaralaštvo Fritza Langa bilo je u možda njegovoj najbitnijoj instalaciji Slavonski nadgrobni spomenik iz 1993. godine. Sastojala se od nekoliko, u ratu spaljenih, televizora i devet printova s kadrovima iz Faktorove video snimke uličnih pločnika granatiranog, kišnog i maglovitog Osijeka. Printovima su dodani filmski titlovi dijaloga iz Langova filma M (1931.) čiji je podnaslov Eine Stadt sucht Einen Mörder - Grad traži ubojicu. Originalni tonski zapis tog filma, odnosno isti dijalozi, podloženi su pod dokumentarne snimke ratnih razaranja Osijeka u Faktorovom filmu Das Lied ist aus (Pjesma je završila), iz 2002. godine, a miješaju se sa zvukovima bombardiranog grada.
 
Fascinantna je rekonstrukcija kadra iz spomenutog Langovog filma (M), koji prikazuje Kangaroo Court - radnički prijeki sud, koji je početkom prošlog stoljeća nelegalno sudio prijestupnicima. Fotografije i video kao finalni produkti tog sjajnog koncepta i izuzetnog scenskog uprizorenja, bili su Faktorova istinska oda omiljenom autoru. 
 
Ne toliko važan kao Lang, ali jednako utjecajan, Faktoru je bio i Stan (James Stanley) Brakhage (1933. - 2003.), jedan od najvažnijih autora eksperimentalnog filma 20. stoljeća koji je značajno pridonio njegovu razvoju i definiranju. Brakhage je među prvima preferirao snimanje iz ruke, višestruke ekspozicije kao i montažu u kameri. Privučen djelima apstraktnih ekspresionističkih slikara Brakhage je eksperimentirao sa struganjem, slikanjem i kolažiranjem na emulzijskoj površini svojih šesnaest ili osam milimetarskih filmova, a inovativan pristup proširio je načinom korištenja boje, pokreta i svjetla. Posebno je preferirao montažu s ritmički vrlo brzim rezovima i izmjenama svjetla i tame čime je dobivao tzv. efekt treperenja (flicker) tako da su gledatelji imali prilično problema s percepcijom slike i povezivanjem sekvence.
 
Faktor je naravno dobro poznavao rad Stana Brakhagea a kao autor slične vokacije bio mu je izuzetno blizak. Znajući da radi svoju posljednju izložbu za koju se odlučio na nagovor tadašnjeg voditelja MM centra Ivana Paića, Faktor ju je posvetio autorima koji su mu u njegovom radu bili najbitniji te ju je nazvao: How would Stane Brakhage watch Fritz Lang (Kako bi Stan Brakhage gledao Fritza Langa).
 
Faktor u ovoj video instalaciji, koja se sastoji od četiri projekcije, izuzetno lucidno daje svoje viđenje kako bi Brakhage gledao i vidio Langov film. Riječ je naravno o filmu M kojeg Faktor projicira na platno a snima ga Boris Poljak kamerom marke Amira u slow motionu dok njen zaslon (ekran) koji prikazuje usporeni Langov fim snima kamerom marke Cinealta, ali u realnom vremenu. Projekcije na izložbi prikazuju Langov film i snimke iz svake kamere kao i konačan trideset minutni montirani materijal kojeg je realizirao Damir Čučić. Dvije vrste kamera izabrane su jer je Brakhage u svojem radu davao izuzetnu pažnju tehnologiji pa tako i kamerama s kojima snima komparirajući specifičnosti snimljenog materijala u odnosu na aparat s kojim je snimljen. Misleći kako da ostane vjeran sebi a prizove način Brakhageovog rada, Faktor se odlučio za takav postupak jer zbog različitih frekvencija kamera te razlika između usporene snimke i njenog prikaza u stvarnom vremenu, stvaraju se smetnje (flickeri) koje su vidljive u finalnom produktu. Instalacija nema zvuka, kao što ga nije imala niti većina radova Stana Brakhagea.
 
Svojim zadnjim radom Faktor se vraća svojim ishodištima (Prvi program i Eumig S 905), zaokružuje svoje impresivno umjetničko stvaralaštvo ali i odaje počast onima koji su mu izražajno i duhovno pomogli da postane jednim od najinovativnijih i najznačajnijih hrvatskih autora eksperimentalnih filmova i vizualnih umjetnosti. (predgovor, Mladen Lučić)
 
BIOGRAFIJA
Ivan Faktor (Crnac, 7. 6. 1953. - Osijek, 4. 11. 2023.)
 
Bavio se eksperimentalnim filmom, fotografijom, videom, performansom i multimedijskim instalacijama. Filmove, a potom i video umjetnost radio je neprekidno od 1975. godine, a od 1979. proširuje svoju umjetničku djelatnost na konceptualne akcije i performanse a sve češće i izlaže te je sudjelovao na velikom broju samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i svijetu. Sudjelovao je 1995. na 46. bijenalu u Veneciji (A Casa / At Home 2), a 2002. bio je predstavnik Hrvatske na 25. bijenalu u Săo Paulu. Između ostalog samostalno je izlagao i u Galeriji likovnih umjetnosti, Osijek Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, Galeriji umjetnina, Split, Galeriji ABEL Neue Kunst u Berlinu, Z Rijeci te Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Od 1975. do 1977. bio je urednik Tribine Kluba ljubitelja filma u Osijeku, od 1981. do 1988. voditelj filmskog programa Studentskog centra, a od 1992. do 2006. urednik filmskog programa Kinematografa Osijek. Osnivač je i voditelj Galerije Kazamat u Osijeku od 2001. do 2004. i Performance Art Festivala 2001. Od 2006. do 2010. bio je ravnatelj Gradskih galerija Osijek.