Hrvatski umjetnici na međunarodnoj rezidenciji u Napulju u sklopu Biennale del Vesuvio

Queering the Myth posvećen je ponovnom zamišljanju mitoloških, kulturnih, povijesnih i osobnih narativa kroz suvremene umjetničke prakse. Razvijen od strane udruge Domino — organizacije sa sjedištem u Zagrebu, posvećene propitivanju i transformiranju opresivnih normi u tranzicijskim društvima kroz umjetnost, kulturu, medije, javne politike, obrazovanje i međunarodnu suradnju — ova rezidencija nastavlja Dominovu misiju zagovaranja uvjeta u kojima se nezavisne, subverzivne i queer umjetničke prakse mogu slobodno manifestirati i na međunarodnoj razni. Queering the Myth proširuje ovaj etos na vezuvijanski kontekst, prepoznajući višeslojne mitologije i socio-kulturne povijesti regije kao plodno tlo za rekonstrukciju naslijeđenih narativa kroz tijelo i glas.
 
Ovom suradnjom predstavlja se niz istraživačkih, participativnih i umjetničkih intervencija na temu queera, društvene pravednosti i marginaliziranih zajednica, nastavljajući dugogodišnju međunarodnu suradnju između Hrvatske i Italije koju provodi udruga Domino i u okviru koje je u Italiji proteklih godina predstavljeno više od 20 hrvatskih umjetnica i umjetnika.
 
Rezidencija se provodi u partnerstvu s Collettivo Zero, nezavisnom kustoskom organizacijom sa sjedištem u Napulju. Djelujući kroz horizontalni i transdisciplinarni pristup, Collettivo Zero posvećen je participativnim umjetničkim praksama i akcijama utemeljenima u zajednici, s ciljem poticanja dijaloga, propitivanja stereotipa i kultiviranja zajedničke kulturne vrijednosti. Njihovi projekti, uključujući nagrađivani festival javne umjetnosti Viale delle Metamorfosi i inicijativu Casa di Risonanza, odražavaju kontinuiranu predanost izgradnji infrastruktura za suvremenu umjetnost koje su duboko ukorijenjene u lokalnim zajednicama, a istovremeno otvorene za međunarodnu razmjenu. Partnerstvo s Biennalom stvara hibridni prostor u kojem se kvir metodologije, društveno angažirana umjetnost i teritorijalno utemeljeno istraživanje mogu međusobno osnaživati.
 
Izdanje Queering the Myth 2025 okuplja troje umjetnika čije se prakse protežu kroz performans i nove medije: Rada Iva Sibila, Karlo Štefanek i Toni Mijač. Njihov rad zajednički istražuje kako se tijela, identiteti te osobni ili kolektivni mitovi konstruiraju, destabiliziraju i ponovno zamišljaju.       
 
Rada Iva Sibila (2002., Zagreb) 2021. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije. Prijediplomski studiji završava 2024. godine, gdje je trenutno studentica na prvoj godini diplomskog studija. Njeni umjetnički interesi prvenstveno su usmjereni na suvremene vizualne i intermedijalne prakse, fascinira je ulaz kroz feminističku kritiku i ezoterične/podsvjesne prakse. Jedna od njenih točki zanimanja je tjelesnost, preispitivanje tijela i njegove fizičke i socijalne uvjetovanosti. Izlagala je na Semestralnim i završnim izložba Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2021.,2022.,2024.), na grupnim izložbama ALU Perspektiva u HDLU Zagreb (2024.), Prostor u tranziciji u Galerija Putolovac u Zagreb (2024.), ALU/MET također u Galerija Putolovac iste godine. Izlaže u Galerija Rupa (2024.), sudjelovala na projektu koje završava izlaganjem u Etnografskom muzeju, Intimni prostori svakodnevice (2024.) u Zagrebu i na festivalu PlesAdu iste godine. Izlaže i samostalno u Dublinu u Pallas/Project Studio (2024.) te na ZEZ festivalu u Zagreb (2024.). Dobiva Rektorova nagradu za Projekt opera Amfitrion, Alu (2023.).
 
Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik čiji rad istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Štefanek je izlagao na međunarodnoj razini poput Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu (grupna izložba By the Means at Hand inicirana od strane umjetnice Vlatke Horvat), Stedelijk muzeja u Amsterdamu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te na festivalima uključujući Becoming (Amsterdam), SerformanceP (São Paulo) i Perforacije (Zagreb). U 2025. godini umjetnikove samostalne izložbe planirane su u HDLU-u (Osijek), KIC-u (Zagreb), Galeriji Vagon (Banja Luka) te ARL-u (Dubrovnik), a tu su i nadolazeća predstavljanja na 60. Zagrebačkom salonu, Okolo Around (Zagreb), Bijenalu Mladih (Beograd) i Perforacijama (Buenos Aires). Štefanek živi i radi između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.
 
Toni Mijač, rođen 1988. godine u Splitu, završio je preddiplomski studij smjer Film i video na Umjetničkoj Akademiji u Splitu i diplomski studij smjer Novi mediji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dosadašnje radno iskustvo stekao je na različitim umjetničkim i komercijalnim projektima. Sudjelovao je u nizu multimedijalnih radova, filmova, radionica, festivala i happening-a uz šestogodišnje aktivno vodstvo filmskih škola za osnovnoškolce i srednjoškolce na području Splita i Zagreba. Izlagao je u galerijama Klovićevi dvori, Muzej suvremene umjetnosti, NMGO@Praktika, Greta, GMK, Pogon Jedinstvo, Kset,  GrisiaYouth, Art-Kino Rijeka i London Metropolitan University. U svom autorskom radu pretežito se bavi impulsima svakodnevice na različitim životnim područjima koje propituje koristeći jezik i izražajna sredstva različitih medija poput filma, videa, teksta, instalacije, fotografije i društvene prakse.
 
Troje umjetnika provest će razdoblje rezidencije u dijalogu s vezuvijanskim teritorijem, njegovim simboličkim nabojem, slojevitim povijestima i živim zajednicama, uz gostovanje u Casa Tramandars u povijesnom Borgo Casamale, u Somma Vesuviana. Kroz istraživanje, eksperimente, performativne susrete i kolektivna propitivanja, Queering the Myth nastoji otvoriti nove putanje za razumijevanje toga kako mit funkcionira danas — ne kao statično nasljeđe, već kao živa, transformativna sila.