U četvrtak 1. listopada 2026. svečano je otvoren 15. međunarodni festival vizualnih umjetnosti Kranj - ZDSLU: "Prozor kao prostor pogleda". Na najvećem umjetničkom festivalu u Sloveniji sudjeluje 78 autora iz 16 zemalja, dok je selektorica za Hrvatsku nezavisna viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.
vrijeme: 01.10.2026. -
mjesto: Kranj
U funkciji selektorice i kustosice za Hrvatsku, diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol, odabrala je 7 umjetnica i umjetnika iz Hrvatske koji su zastupljeni s čak 28 radova u različitim medijima i tehnikama, a koji odgovaraju na temu Festivala "Prozor kao prostor pogleda".
Na izložbi sudjeluju akademski umjetnici i umjetnice:
Damir Facan-Grdiša, Marina Fernežir, Dominique Jurić, Ivana Mrčela, Siniša Reberski, Anton Vrlić i Nevena Živić. Izložba je postavljena
u Galeriji Layereve hiše u Kranju te će se moći razgledati tijekom trajanja festivala od 1. do 31. listopada 2026.
U sklopu svečanog otvorenja
u hrvatskoj selekciji priznanje za svoj rad dobila je
akademska umjetnica Ivana Mrčela.
O radovima Ivane Mrčele (iz predgovora Sonje Švec Španjol):
Ivana Mrčela djeluje u području crteža, slike, objekata, prostornih i ambijentalnih instalacija te intervencija u prostoru problematizirajući pritom aktualne teme i preispitujući okvire svijeta u kojem živimo kroz visoko estetiziran i prepoznatljiv likovni rukopis. Rad "Handglasses" izveden u kombinaciji crteža na papiru i pleksiglasu omogućuje pogled koji, iako je zadan i definiran okvirom, sadrži višedimenzionalnost koja se prenosi i u sadržajnost rada istražujući odnos između vanjskog viđenja, identiteta i samoprezentacije. Prozor koji je inače barijera ili niša iz koje promatramo i bivamo promatrani ovdje je zamijenjen ženskim likom koji pokriva lice rukama, ali otvori u dlanovima otkrivaju oči čime se stvara paradoks gledanja - lice je zaklonjeno, ali pogled ostaje prisutan i intenzivan. Motiv dvostruke percepcije omogućuje subjektu koji je promatran da istovremeno postane i onaj koji promatra. Rad se bavi preispitivanjem tradicionalne pozicije i percepcije ženskog tijela unutar vizualne kulture kao objekta i subjekta trajno izloženog pogledu i evaluaciji. Kombinacija crteža na papiru i sloja pleksiglasa stvara blagu prostornu distancu između elemenata slike što daje dodatni sloj percepcije lika - ističe ideju zaštite, skrivanja, ali i kontrole vlastite vidljivosti. Korak dalje u širenju mogućnosti percepcije i ustaljenih obrazaca pogleda tumači triptih "Just a girl". Osim što nije riječ o klasičnom dvodimenzionalnom crtežu, već savijanjem pleksiglasa dolazi do distorzije tj. udubljenja i izbočenja koja u potpunosti deformiraju očekivani i ustaljeni prikaz ženskog lica, crtež akrilom oblikovan na pleksiglasu omogućuje dodatnu slojevitost i otvaranje novih vizura zbog transparentnosti podloge. Osim distorzije prikazanih ženskih likova dolazi i do preklapanja vizura između dijelova triptiha. Rad nosi duboku simboliku prostora pogleda i percepcije kao komunikacijskog kanala za ukazivanje na neuralgične točke u našem društvu s naglaskom na ponovne pokušaje ograničavanja ženskih prava, ogroman utjecaj društvenih normi na očekivanu percepciju i ulogu žene u današnjem društvu, te se kroz distorzijski moment ukazuje na krhkost ostvarene ravnopravnosti i opasnost od društvenog "vraćanja unatrag".
