Hrvatski umjetnici boravili na rezidenciji ‘Queering the Myth’ u Napulju

Rezidencija je okupila troje umjetnika - Radu Ivu Sibilu, Karla Štefaneka i Tonija Mijača - koji su tijekom tjedan dana razvijali nove radove inspirirane vezuvijanskim teritorijem, njegovim povijesnim, mitološkim i socio-kulturnim slojevima uz gostovanje u Casa Tramandars u povijesnom Borgo Casamale, u Somma Vesuviana.

Tijekom rezidencije, Rada Iva Sibila razvila je video rad pod radnim naslovom Room n5, inspiriran antičkom vilom Villa dei Misteri u Pompejima. Freske u sobi pet ove dobro očuvane rimske vile tradicionalno se tumače kao prikaz inicijacije nevjeste u misterijski kult, a Sibila kroz suvremeni medij propituje tjelesnost i ritual, istražujući kako se osobni i kolektivni narativi utkavaju u prostor i tijelo. Karlo Štefanek nastavio je svoj serijal autoportreta Self-titled (2022-), razvijajući performans i video rad Boulders (Working Title) inspiriran mitom o Sizifu. Sniman na Fiume di Lava, području aktivnog vulkana Vezuv, rad istražuje tjelesnu izdržljivost, cikličnost i egzistencijalnu tenziju suvremenog života, spajajući mitološke reference s osobnim i tjelesnim. Toni Mijač nadograđuje svoj multimedijalni projekt Katarza, koji se bavi introspektivnim istraživanjem muškog identiteta i psihoanalitičkim aspektima svakodnevnog života. Tijekom rezidencije, umjetnik je po prvi put u serijal uključio autoportret, čime je proširio samu strukturu projekta.

Uz individualne projekte, troje umjetnika zajednički je razvilo rad pod naslovom I think I’m gonna die in this house, inspiriran fenomenom memento mori. Tijekom performansa umjetnici su odjeveni u crno ispisivali stihove pjesme Charli XCX - I think I’m gonna die in this house - na talijanskom, engleskom i hrvatskom jeziku, koristeći krede po glavnom trgu Somme, dok im nike ponestalo kreda i dok nisu ispunili križ od kamenih blokova koji krasi trg. Rad spaja lokalni kontekst Vezuva s popkulturnom referencom pjesme, prenoseći zeitgeist nesigurnosti i nestabilnosti svakodnevnog života. Kroz performans, memento mori postaje emocionalni podsjetnik na prolaznost i konačnost života, potičući potrebu za oslobađanjem, prelaskom uvjetovanih granica i transformacijom, te reflektirajući tenzije između egzistencijalne nesigurnosti i talijanskog životnog optimizma la vita è bella.

Radovi nastali tijekom rezidencije bit će predstavljeni kroz individualna izlaganja, a planirana je i njihova prezentacija sljedeće godine, u ljeto 2026., tijekom završne faze Biennale del Vesuvio. Rezidencija Queering the Myth tako nastavlja misiju udruge Domino i Collettivo Zero - poticanje kritičkih i društveno angažiranih pristupa kulturnim i povijesnim narativima, razvoj međunarodne suradnje te stvaranje prostora za subverzivne, eksperimentalne i inovativne umjetničke prakse.